u istoj smo večeri plesali

na pješačkom kod Vječne,

pjevali narodnjake

na Ajfelovom mostu,

pa ćutali

čitav put do stana.

na kraju se posvađali

pred ulaznim vratima

oko toga da li sam zatvorio

jebeni prozor

ili nisam.

galamili smo nasred sobe

nervozno hodali u krug

kao da se razvodimo,

komšije lupale u plafon

a mi im horski jebali mater

pa onda nastavljali da jedno drugom

redamo sve po spisku.

tražila je da spavam na kauču

jebi se

neću da spavam na kauču

imam prava na krevet

baš kao ti.

upao sam u sobu

i spavao na jednom kraju

golemog kreveta

vodeći računa da je

ni slučajno

ne dodirnem

a ona meni uzvraćala

istom mjerom.

probudili smo se

zagrljeni.

svoje sam lice našao između

njenog uha i

tri tone čupave kose

koju sam volio i organski mrzio

u isto vrijeme.

pogledali smo se i shvatili

da smo zagrljeni

a onda se sjetili

da smo posvađani

pa se brže bolje maknuli

jedno od drugog

ja pravio kafu

ona pravila doručak

ja spremio krevet

ona usisala dnevnu

ja pitao hoće li šećera uz kafu

ona rekla odjebi

i jutro je polako

moglo da krene.

sjećam se – jednom je padala kiša

a Sarajevo je poznato kao grad u kojem

od deset ulica

devet ima lokve u kojima se može

upecati pastrmka.

vraćali smo se sa nekog

plesa

da ga jebeš ne mogu se sjetiti

kojim povodom je bio

niti kako je uspjela

da me natjera

da plešem.

vraćali smo se sa tog

famoznog plesa

ona bila u ljetnoj

lepršavoj haljini

i nekim

rozičavim sandalama

za koje je dala

pun klinac para

pa kad se nebo otvorilo

nekad iza ponoći

a mi se pješke vraćali

i taksija, kao za inat

nigdje u krugu od

stotinu milja

ja sam je nosio

kao vlastito dijete

skinuo sako i pokrio je

da ne kisne

i tako u košulji

sa kravatom i

lakiranim cipelama

koračao kroz jebene lokve

do članaka u vodi

pazeći da se njene

divne sandale

i ta mekana stopala

ne pokvase.

istu tu večer sam

razbio čašu o zid

nešto krupno opsovao

a ona rekla da sam

najgori čovjek kojeg je srela

s ove strane

Ekvatora

svađali smo se,

a to znate ako ste iz Sarajeva

i prolazili ste našom ulicom,

znate sigurno,

svađali smo se do kosti a isto tako smo

vodili ljubav.

mi smo bili jedan od tih parova:

ništa nam na svijetu nije išlo bolje i

ništa nam nije išlo gore

od ljubavi.