
24 jan čupavoj
u istoj smo večeri plesali
na pješačkom kod Vječne,
pjevali narodnjake
na Ajfelovom mostu,
pa ćutali
čitav put do stana.
na kraju se posvađali
pred ulaznim vratima
oko toga da li sam zatvorio
jebeni prozor
ili nisam.
galamili smo nasred sobe
nervozno hodali u krug
kao da se razvodimo,
komšije lupale u plafon
a mi im horski jebali mater
pa onda nastavljali da jedno drugom
redamo sve po spisku.
tražila je da spavam na kauču
jebi se
neću da spavam na kauču
imam prava na krevet
baš kao ti.
upao sam u sobu
i spavao na jednom kraju
golemog kreveta
vodeći računa da je
ni slučajno
ne dodirnem
a ona meni uzvraćala
istom mjerom.
probudili smo se
zagrljeni.
svoje sam lice našao između
njenog uha i
tri tone čupave kose
koju sam volio i organski mrzio
u isto vrijeme.
pogledali smo se i shvatili
da smo zagrljeni
a onda se sjetili
da smo posvađani
pa se brže bolje maknuli
jedno od drugog
ja pravio kafu
ona pravila doručak
ja spremio krevet
ona usisala dnevnu
ja pitao hoće li šećera uz kafu
ona rekla odjebi
i jutro je polako
moglo da krene.
sjećam se – jednom je padala kiša
a Sarajevo je poznato kao grad u kojem
od deset ulica
devet ima lokve u kojima se može
upecati pastrmka.
vraćali smo se sa nekog
plesa
da ga jebeš ne mogu se sjetiti
kojim povodom je bio
niti kako je uspjela
da me natjera
da plešem.
vraćali smo se sa tog
famoznog plesa
ona bila u ljetnoj
lepršavoj haljini
i nekim
rozičavim sandalama
za koje je dala
pun klinac para
pa kad se nebo otvorilo
nekad iza ponoći
a mi se pješke vraćali
i taksija, kao za inat
nigdje u krugu od
stotinu milja
ja sam je nosio
kao vlastito dijete
skinuo sako i pokrio je
da ne kisne
i tako u košulji
sa kravatom i
lakiranim cipelama
koračao kroz jebene lokve
do članaka u vodi
pazeći da se njene
divne sandale
i ta mekana stopala
ne pokvase.
istu tu večer sam
razbio čašu o zid
nešto krupno opsovao
a ona rekla da sam
najgori čovjek kojeg je srela
s ove strane
Ekvatora
svađali smo se,
a to znate ako ste iz Sarajeva
i prolazili ste našom ulicom,
znate sigurno,
svađali smo se do kosti a isto tako smo
vodili ljubav.
mi smo bili jedan od tih parova:
ništa nam na svijetu nije išlo bolje i
ništa nam nije išlo gore
od ljubavi.
Autor: Adis Ahmethodžić
Fotografija: pinterest.com
Pingback:Čupavoj…
Objavljeno 22:54h, 01 jula[…] Adis Ahmethodžić […]