Barska mušica

Kao i svakog vikenda

Svratim do svog bara

Gde se skupljaju oni

koji su odustali od života,

Okoreli pijanci, večiti sanjari

Povremeno se pojavi neko novo lice

Koje se više nikad ne vrati.

Klimnem glavom starijem gospodinu u uglu šanka

On je uvek ćutljiv i pije iz svoje krigle,

Zatim se penjem uz drvene stepenice

Do svog odredišta

Tu su već dobro poznate rumene face

Koje me veselo pozdravljaju,

Konobar donosi pivo istog trena

I budi u meni trunke ponosa

Zato što mi čita misli.

Počinje muzika,

Bendovi su tu da prekinu tišinu

koja uvek tera na razmišljanje

A to vodi do gomile problema.

Pivo za pivom, vinjak za vinjakom,

osmeh za osmehom

I bude lakše,

To nije beg od stvarnosti

To je samo ulepšavanje,

Prečica do pakla.

Flaše su prazne

Svi se smeju

I nadaju se da će jednom

Dočekati smrt

Uz isti taj osmeh.

Mi smo usamljena vrsta

I činimo sve što možemo

Da dostignemo

Još poneki kraj dana sa nekim

Pokušavajući time da damo svrhu

ovim našim bednim životima.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: tumblr.com

barska-musica-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.