01 nov Barska mušica
Kao i svakog vikenda
Svratim do svog bara
Gde se skupljaju oni
koji su odustali od života,
Okoreli pijanci, večiti sanjari
Povremeno se pojavi neko novo lice
Koje se više nikad ne vrati.
Klimnem glavom starijem gospodinu u uglu šanka
On je uvek ćutljiv i pije iz svoje krigle,
Zatim se penjem uz drvene stepenice
Do svog odredišta
Tu su već dobro poznate rumene face
Koje me veselo pozdravljaju,
Konobar donosi pivo istog trena
I budi u meni trunke ponosa
Zato što mi čita misli.
Počinje muzika,
Bendovi su tu da prekinu tišinu
koja uvek tera na razmišljanje
A to vodi do gomile problema.
Pivo za pivom, vinjak za vinjakom,
osmeh za osmehom
I bude lakše,
To nije beg od stvarnosti
To je samo ulepšavanje,
Prečica do pakla.
Flaše su prazne
Svi se smeju
I nadaju se da će jednom
Dočekati smrt
Uz isti taj osmeh.
Mi smo usamljena vrsta
I činimo sve što možemo
Da dostignemo
Još poneki kraj dana sa nekim
Pokušavajući time da damo svrhu
ovim našim bednim životima.
Autor: Stefan Kirilov
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.