31 maj Pregrade

Ciglice 1.

*

-Žedna sam, reče zemlja.

-Još nije vrijeme za piće, rekoše sati.

-Hladno mi je, reče zemlja.

-Još nije vrijeme za pokrivanje, reče nebo.

-Mrak je, reče zamlja.

-Još nije vrijeme za svjetlost, reče dan.

Ne mijenjaju se ni vremena ni ljudi.

Samo se tako čini.

*

Ušao sam s njom u sobu. Bio sam gladan.

-Nema svjetla, rekoh.

-Nemam kruha , reče.

Jeli smo mrak.

*

Kao rana.

Kostelja u velikom dvorištu.

Okružena kamenitom međom.

Zarasta ali boli.

*

Na zidu novi grafit.

Ratni poklič.

Ni prvi ni posljednji.

Prokrvario prigovor savjesti.

*

Dižem ruku.

Pozdravljam te.

Lako, kao kada ptica sleti na granu.

Zatim, pomilujem mrtvo drvo.

Autorka: Sovjeta Grubešić

Fotografije: pinterest.com