31 maj Pregrade
Ciglice 1.
*
-Žedna sam, reče zemlja.
-Još nije vrijeme za piće, rekoše sati.
-Hladno mi je, reče zemlja.
-Još nije vrijeme za pokrivanje, reče nebo.
-Mrak je, reče zamlja.
-Još nije vrijeme za svjetlost, reče dan.
Ne mijenjaju se ni vremena ni ljudi.
Samo se tako čini.
*
Ušao sam s njom u sobu. Bio sam gladan.
-Nema svjetla, rekoh.
-Nemam kruha , reče.
Jeli smo mrak.
*
Kao rana.
Kostelja u velikom dvorištu.
Okružena kamenitom međom.
Zarasta ali boli.
*
Na zidu novi grafit.
Ratni poklič.
Ni prvi ni posljednji.
Prokrvario prigovor savjesti.
*
Dižem ruku.
Pozdravljam te.
Lako, kao kada ptica sleti na granu.
Zatim, pomilujem mrtvo drvo.
Autorka: Sovjeta Grubešić
Fotografije: pinterest.com
Nema komentara