18 sep Pauza

Pisala bih,
A onda se sruši
Monotonija na sunce
Pa nemam riječi
I ne znam za stih.

Rekla bih vam
O tome kako sam postala
Sijenka čovjeka,
Kako nemam volje,
I koliko su dugačke
Izbjegličke kolone
Svjetlosti iz mojih ćutanja,
A vi ne biste shvatili.

Obojila bih
Ceste u žuto,
Posula cvijećem Milošev trg,
Ali vas neće biti tamo,
I svi putevi
Vode u neizbježno.

Vrištala bih
Slučajnim prolaznicima
Da mi zgule
Statičan izraz na licu,
Da pokidaju melanholiju
Sa moga vrata
Jer me odavno vuče od sebe,
Pa još malo neću raspoznati
Milost od zločina,
Bijeg od susreta.

Plakala bih,
Al’ nemam suza
Za stanja
Kojima ne znam porijeklo
I škrabotne planove
Od jutros i juče.

Pobjećiću od sebe same
Zato ne marim
Ako me svi ostavite,
Jer ne znam kuda
I nemam riječi.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com