Pisala bih, A onda se sruši Monotonija na sunce Pa nemam riječi I ne znam za stih. Rekla bih vam O tome kako sam postala Sijenka čovjeka, Kako nemam volje, I koliko su dugačke Izbjegličke kolone Svjetlosti iz mojih ćutanja, A vi ne biste shvatili. Obojila bih Ceste u žuto, Posula cvijećem Milošev trg, Ali vas neće biti tamo, I svi putevi Vode...