Kad čekaš jutro s onim kog voliš

Zaglavite se na sedmoj strani geografskog atlasa. Putujete porama, borama i ožiljcima. Vešto zaobilazite mesta koja su drugi već videli. Samo vaše oči umeju na pravi način da se zaljube u Karlov most u Pragu. Samo vaše ruke mogu da dohvate grane onog visokog afričkog drveća.

Ne postoje radne obaveze, doprinosi, plate, porodiljska odsustva. Ne postoje zdravstveni pregledi, „rutinske intervencije“ na osetljivim organima, ultrazvuk i anestezije. Ne postoje radne i đačke knjižice, iznošene čizme i neušiveni džepovi. Ne postoji ništa osim izmišljenih nerimovanih stihova, dve čaše i misli ukrštenih iznad sedme strane geografskog atlasa.

Čekate jutro, a zapravo i noć vam prija. Paučinasto se umrsi u kosu, u zaboravljeni san i daleke ćoškove sveta. Imate sve – iako izgleda da imate samo maštanja sa šlagom bez izvesnog ostvarenja.

Kad čekaš jutro s onim kog voliš, ne trebaju ti ni izvesni ishodi. Znaš da će svanuti i dovoljno je što možeš da ga držiš za ruku. Dovoljno je što znaš da ujutro neće zvoniti budilnik ili alarm na telefonu. Zvoniće samo novembarsko sunce i srce. Oba srca.

Nema panike, nema romantične muzike, nema filmskih izmišljotina. Sami prerazmišljavate početak, sredinu i kraj. Snimate film nekog nedefinisanog žanra. Igrate se.

Putovanje do jutra krene na sedmoj strani geografskog atlasa, sa šestog perona na levom dlanu. Ne završi se nikad. Udžbenici iz biologije i Vikipedija se slažu: površina kože odraslog čoveka iznosi 1,7m2. To je dovoljno neistražene teritorije za jednu noć.

U novoj noći i novom čekanju, isti ste – ali drugačiji. Svako svanuće vas promeni. Jer posle svakog, srce bestidno poskoči u ritmu ovog drugog srca. Ljubav se pokaže kao čudno zamešateljstvo poznato nepoznatih dodira i mirisa.

Čekaš jutro, al’ nije stvar u tome koliko dugo već kako ga čekaš. Ljudi koji spavaju ne mogu to da shvate. Mešaju nesanicu i ljubavni nestašluk.

Čekaš jutro kraj onog kog voliš i golicaš mu dušu po donjem desnom šavu. On se smeje i gleda te u oči. Zna – nikad je nećeš rasparati. Ni dušu, ni noć. Ni ljubav.

Svejedno je kad će da svane.

jean-frederic-fortier-25858

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija: unsplash.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.