16 dec ŽIVOT JEDNE PERTLE

Sjedim sa mužem i prijateljem na kavi, nakon dugog i napornog radnog dana. Pokušavamo sabrati misli i odvratiti ih od sumornog posla i još sumornije sadašnjice. I tako malo pomalo, sasvim slučajno, dođemo do jedne teme. Prije nego nastavim dalje moram napomenuti da smo svo troje Slavonci pridošli u Zagreb radi posla, što objašnjava ovaj izraz – pertla. Tada započne priča o pertli. Nama ju je prijatelj ispričao sa svoga gledišta, ali ja ću je ispričati sa gledišta te pertle. Za one koji možda ne znaju šta je pertla, to se još kaže i žniranac, špigeta, a ona služi kao vezica kojom se vežu cipele.

Začudio bi se čovjek koliko može biti zamršen život jedne pertle.  Čak bi se začudio kako uopće jedna pertla ima život, pa još k tome i zamršen, ali , eto…događale su se i čudnije stvari.

Dok je bila na policama trgovine, uvučena u jedne  obične visoke sive starke, dani su joj tekli mirno i bezizražajno. Gotov dosadno, moglo bi se reći. I tako je taj dosadni život za nju mogao potrajati još danima, možda mjesecima, godinama, da nije došao moj već spomenuti prijatelj, i odlučio baš u toj trgovini, kupiti  baš te starke, baš s tom pertlom.  Nije to pertli uopće bio problem. Dapače. Jedva je dočekala da se makne s te dosadne police na kojoj je provela toliko vremena. Ali da je pertla mogla znati kakva ju avantura čeka….

Prijatelj je odlučio kupiti te starke, zajedno sa tom pertlom i odnio ih kući. Ona je bila sva sretna. Sad je bila pertla koja će ići po svuda, vidjeti svijeta. Slobodna pertla koja više nije ograničena promatrati taj jedno te isti dosadni svijet oko sebe.

E sad u ovom dijelu je bitno napomenuti kako su pertle uglavnom blizanke. Uvijek jedna živi na lijevoj, a druga na desnoj cipeli. No, ova naša, neobična pertla, nije imala svoju blizanku. To je bilo malo neobično, ali ona je živjela na desnoj starki, a na lijevoj se nalazila jedna druga pertla. Ta pertla je bila iste boje kao ona, sive, ali je bila malo duža od nje. Nije to našu pertlu zabrinjavalo, ali joj je bilo malo neobično. Bilo je to i neobično mom prijatelju. Pa je on poduzeo određene korake kako bi dobio jednake pertle. Ono što je našu pertlu iznenadilo je bilo to, što je on htio nju vratiti i dobiti blizanku ove dugačke pertle. E to je njoj sad već bilo malo uvredljivo. Samo zato što je ova pertla duža, ne znači da je i bolja. Naravno da se ona ne može vezati skroz do vrha starki, ali šta sad, pa to njoj i nije bila neka velika stvar. Ali moj prijatelj je bio ustrajan. I tako je on zvao da mu daju novu pertlu. Ipak, to nije išlo tako brzo, jer je navodno blizanka ove pertle živjela negdje dalje, pa je trebala doputovati kako bi ju on dobio.

To je pak, našoj pertli odgovaralo, jer se sada svejedno pojavljivala po svuda, jer su starke,  svejedno,  i sa dvije pertle ne blizanke išle po svuda.

I tako je to trajalo i trajalo, i trajalo i njima je bilo super. Da bar nikada ne nađu zamjenu, razmišljala je naša pertla. Njoj je ovako bilo super. Onda je ipak jedan dan nazvala žena iz trgovine i rekla kako je nova pertla blizanka stigla kod njih. Prijatelj je od sreće pojurio po nju, ali je starke sa pertlama ostavio doma. I tako su pertle bile same, bez ikakve spoznaje šta se događa. Nisu znale da će jedna dobiti sestru blizanku, a druga će se vratiti natrag u trgovinu, i na neku policu. Ili još gore. U ladicu s pertlama.

E sad iz perspektive mog prijatelja, bio je sav u strci da dobije ispravnu pertlu, da nije ponio ovu staru. Kada je došao u trgovinu nova blizanka mu se već smiješila na pultu, i skoro pa mu je bila u rukama. No tada trgovkinja reče:

—Trebam vašu staru pertlu.

Prijatelj je bio zbunjen, jer ju nije ponio, te reče :

—Nisam ju sada ponio sa sobom, ali ću vam je donijeti, samo mi dajet novu.

—Ne može  —  reče mu trgovkinja.

—Ali meni je vaša šefica javila da mogu doći po novu pertlu.

—Možete, ali tek kada vratite staru.

—Ali ja nemam staru sa sobom, dajte mi sada ovu, i ja vam donesem prvom prilikom staru pertlu.

Odmjeravao je ovu na pultu pertlu, a trgovkinja kao da mu je čitala misli, odmah ju skloni pod pult i reče:

            —Kad donesete staru, dobit ćete novu pertlu.

Nakon natezanja s trgovkinjom i zvanjem šefice i molbama za novom pertlom i silnim obećanjima i uvjeravanjima da će im sigurno donijeti novu pertlu, ipak je šefica popustila i trgovkinja je ipak, očito teška srca, dala prijatelju da ponese novu pertlu.

Kada se on sretan vratio kući s novom pertlom, stara nije imala pojma što se dogodilo dok nije ugledala novu pertlu. Znala je sad da su njeni dani odbrojani ovdje, i da će ju odbaciti negdje i zaboraviti. Nije se čak ni nadala da bi se jednog dana opet mogla naći u trgovini, gdje bi bar imala šanse biti sa ostalim pertlama i možda naći novog vlasnika. Bila je zamijenjena sa novom pertlom i stajala je na polici nekoliko dana. Baš se bila ponadala, kako možda ipak neće ići natrag u trgovinu, možda ju zadrži kao rezervnu pertlu, a njoj bi zo onda dalo nadu, da će ipak povremeno možda i ići negdje. Svakako joj se činilo zanimljivije nego da se vrati u onu dosadnu trgovinu, gdje se osjećala zapostavljena, i kao zatvorenik.  I tada je nakon par dana zazvonio telefon kod mog  prijatelja i on se javio:

            —Molim —  javi se prijatelj.

            —Gospodine — reče ona ista trgovkinja — gdje je moja pertla?

Autorka: Sanja Sabolić

Fotografija: favim.com