Tebi

Vraćam se

U dane kad si bio tu.

Svaki dan,

Tren, treptaj i riječ.

Tu, daleko od mene

Gradovima i granicama.

 

Tu, u moj duši,

Na prvom spratu, u snu

Našim parkovima

Smo šetali,

brojali opalo lišće

Bježali gradskim stanicama.

 

Tamo, u mojoj glavi

Bio si stvaran i moj,

Pričala sam ti ono

Što ti nisam nikad rekla,

Što si želio da čujes

A nisam znala da kažem.

 

Nisam smjela da vjerujem

Da je savršen kroj

Tvoja bajka o nama

Poslije jedne propale,

Poslije dugih rijeka

Snova što prošlost traže.

 

Bježala sam

Korakom mekim i sporim,

Bježala od tebe,

To je pogubno i suludo.

Bježala bez obzira

Bježala,

Protiv sebe same.

 

Gušla miris ruža

Starim trulim i oporim,

Sjekla sam crvene mašne

Koje su bile naš ram,

Sa one stare slike

Koja nema svoje dane.

 

Odakle si došao

U moje poplavljene oči,

U skamenjen vazduh

Moga srušenog sunca?

Da me s’kriješ od mene,

Da me zagrli sjena?

 

Da mi obrišeš bol,

Oživiš usne, nasmiješ oči?

Da izbrišeš urezano

I naučiš da živim, ponovo.

Sve je moje tad hrlilo tebi

Samo ja,

Ja nisam smjela.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.