Ništa čarobno tebi ne bi bilo u tome što dok spremam večeru slušam Arsena Ni haljina sa cvjetnim uzorkom i džepovima u kojima držim stihove o tebi napisane kao recepte o kolačima Ni to što bih naše kupatilo u proljeće u baštu preselila I napravila nam kupku među cvijećem i sadnicama jagoda i malina Kao da je važno što znam imena nekoliko...

Sećaš se Kneza Miloša? Kod broja 23, na trenutak zaustavljenog kosmosa. Februara, hladnog vazduha, ranog dolaska proleća. Sećaš se? Tvoj zagrljaja, iz univerzuma ukradenog komada. Prolaznika, njihovih utišanih koraka. Nečujnog proticanja saobraćaja. Sećaš se otkucaja? Preklopljenih grudi. Na leđima stegnutih šaka. Ritma udaha i izdaha. Sećaš se vetra? Mirisa grada. Umornih stopala. Stajanja. I čekanja. Da se srca raskače. Dok u grudima stoje naopačke. Sećaš se odlaska? Hodanja unazad. Neizvesnog povratka. "Javi se...

Svi drugi nisu bili, ono što sam, o tebi ćutala. A ja sam ona, koja ne govori. Ako se pred ispražnjenima, u prazno govori. Svi drugi, nečiji, ili samo svoji. Na trenutak, u nekom rascepu kosmosa, bili su moji. A ja sam u njihovim zagrljajima, opet bila tvoja. Upijala neke usne, i čeznula za tvojim. Ničijim i tuđim. U leđa su mi prstima, sazvežđa ucrtavali. Dok...

Kad mi nedostaješ, ja pomislim na sve ono što imamo. Setim se onog keja, Ade i kamenčića, lešnika u nekom naizgled poznatom gradu. Svih onih rastanaka koji su morali da se dogode, inače ne bismo znali šta je ljubav. Svih onih večeri provedenih negde daleko...

 Juče mi je neko koga sam svrstavala u ono ,,moji ljudi“ rekao: ,,Ja sam specijalista. Nemam vremena.“   Sve češće čujem rečenice kao što je ova: ,,Ja sam akademski građanin. Ko je ona da mi kaže tako nešto?“    Ja imam svoju svesku ljubavi. Tu sam smjestila priče ljudi koji,...

Rekao si da je sve mnogo lepše, dok ljudi ne znaju. Ne mogu nam ukrasti ono što imamo. Sve one mostove koje smo pretrčali, tako da nam srca zaigraju. Svi oni poljupci u Japanu, o kojima niko nije pisao. Svi oni pogledi, koje niko nije...

Vjetar nećeš vezati. On traži slobodu, hrabrost i daljine. Dobar je saveznik bijelih morskih ptica i skitnica. Večeras brod mora isploviti iz luke. Ne misli kolika je cijena takvog odlaska. Mrak, nemir i spremnost da ti nešto odnese. Čuješ vjetar koji se hrabro probija niz...

Uvek ce biti muškaraca Naići će, Da odlepiš, skroz naskroz Pomisliš to je to Divan je Čaroban Ili nije Loš je Bezosećajan, Ali na takve još lakše otkineš Nailaziće od kojekuda Ljubiće te Gledaće te Zvaće te Ili će te odbijati A ti ćeš za njima trčkarati I stvarno, Svašta će se baš dešavati Da nekad više nećeš moći da poveruješ u sve...

Zaljubljenost daleko je od reči koja može opisati prejak udarac u tvoje srce. Ona je vrsta adrenalina poput bandži džampinga najkraćeg intenzivnog leta koga se ne sećaš dok visiš nad okeanom poput obešene lutke zarobljene dok gledaš u svoj odraz znajući da je prošlo želeći čekajući samo jednom samo još jednom samo malo samo da vidiš samo još jedan sat još jedan dan iako se plašiš umireš...

Nedostaješ mi, znaš. Te tvoje zelene oči sa primesama žute boje, poput varljivog februarskog sunca. Ta toplina koja se nazirala uprkos hladnoći napolju. Znam da sam samo ja imala tu privilegiju da budem okupana onim tvojim posebnim pogledom. Samo za mene je proleće ranije stizalo. Nedostaju mi...