I vazduh sam, I voda sam, I drvo sam. I posljednji list sam Koji vjetar kida I nosi. Ogoljena grana sam. Naizgled mrtva. Beživotna. Ali negdje duboko ispod, Usnuli pupovi Novog života Kriju se, I ugledaće svoje proljeće. Opet. I tako sve u krug. Autorka: Tanja Spasojević Fotografije: weheartit.com ...
Otresi prašinu sa crvenih cipelica, obuj ih i zaputi se niz stazu popločanu žutim opekama. Samo je slijedi i nećeš se izgubiti. Obrati pažnju na znakove pored puta. Oni znaju kad i gdje trebaš skrenuti. Ali znaj da neće baš uvijek biti lako. Nekada ćeš se morati malo više potruditi, ali uz pomoć...
III Tamo, u umobolnici u Sen Remiju, uz nadzor doktora, Vinsent ima priliku da ponovo slika na otvorenom, u prirodi. Kao i uvijek, slike šalje bratu Teu. Teo uspijeva čak i da proda jednu njegovu sliku 1890. godine („Crveni vinograd“; to je ujedno i prva i...
PROLOG „Nijedan umjetnik nije normalan; da je normalan, ne bi bio umjetnik. Normalni ljudi ne stvaraju umjetnička djela. Oni jedu, spavaju, rade svoj redovan posao i umiru. Vi ste preosjetljivi prema životu i prirodi, zato morate da ih tumačite nama ostalima. Ali ako ne budete pažljivi,...
Znam da je opet tu. Njegovo prisustvo mogu da osjetim bićem svim. Sakuplja suho lišće koje je palo na zemlju I ne da mi da zaboravim. I vjetar je na mojoj strani, protiv njega se bori, Kovitla žuto lišće, negdje daleko da ga nosi želi. Ali u njemu jaka vatra još...
Pa dobro, k vragu! Ne može stalno padati kiša! Sopstvene riječi mi odzvanjaju u glavi. Sam dragi bog zna koliko puta sam ih ponovila - što sebi, što drugima. Ne može stalno padati kiša. Ne može! Stojim čvrsto iza te tvrdnje, čak i onda kad pljušti najjače. Kao...
Ovdje vladaju zle sile, Vazduh je ovdje otrovan, A zemlja pusta. Jalova. Svaka cigla je sjeme zla, I ovdje oduvijek Tama vlada. U koji god kutak da pogledam Po jedan duh prošlosti Tamo se skriva I u osamljenosti svojoj Bolno jeca. I ne postoji ni jedno Lijepo sjećanje Za koje bih mogla da se uhvatim Kao za slamku...
Oprosti ako nekad mislima odlutam I ako ti se čini da nisam tu. Ja nisam od ovoga svijeta. Pripadam rasi sanjara. Uhvatiti korak sa mnom Veoma je teško. Danju jurim vjetar, Penjem se na oblake I prkosno u Sunce zurim, A noću duge i mučne razgovore sa Mjesecom vodim, dok me zvijezde zadirkuju I za kosu vuku. Sa...
Možda Po zaista i jeste mislio na sve detalje izložene u „Filozofiji kompozicije“ prilikom pisanja „Gavrana“, a možda se samo htio poigrati sa nama – našaliti se i sa čitaocima i sa kritičarima. Mora da su jadnom čovjeku dosadila svakojaka pitanja o tome kako je moguće...