- E, upoznao sam tu jednu djevojku i nećeš vjerovati, normalna je. - A da li je tebi ovo normalno? – upitala sam okupirana vlastitim mislima. - Ne razumijem. Šta to? - Ovo. Mi. Ovaj naš odnos. Kad bi me neko pitao šta si ti meni, nisam sigurna...

Danas mi je trideseti rođendan. Tri pune decenije kako udišem vazduh sa ove planete. Kako učim i posmatram svijet oko sebe. Kako ulazim u tuđe živote, napuštam iste i odlazim dalje. Nema tu mnogo filozofije. Ili naučite neke stvari u dvadesetim ili ih ne naučite nikad....

Rada Janjušić rođena je 11. aprila 1970. godine u Zenici. Majka je dvoje djece i živi i radi u Doboju. U slobodno vrijeme piše poeziju za najmlađu publiku – onu najljepšu, ali i najzahtjevniju. Do sada je objavila četiri zbirke poezije. Svojim stihovima uljepšava djetinjstvo...

Kad nečije prisustvo postane teret I vazduh se u napetost pretvori, Kad srca zaćute, Uzalud se govori. Kad riječi proguta tišina I jaz postane veći, Kad srca zaćute, Uzalud priča o minuloj sreći. Kad nema dovoljno velikih ruku da obujme ambis između nas, Kad srca zaćute, tad ne postoji spas. I da li tada, zbog rastanka, treba čovjek...

Ne traži me U jesen kad lišće vene Naći me nećeš Kao što ni ja Ne mogu da nađem Riječi Koje bi opisale Šta se to Događa unutar mene. U jesen Se zanesem Odlutam Ponese me I odnese. Lebdim negdje Između „sve bih“ I„ipak ništa ne bih“ Dokoličarim do besvijesti Dišem jer moram. Ne traži me U jesen kad ptice se sele Ne zovi me Jer čuti...