Hipokrat je još pre nove ere govorio da iz mozga potiču radost, uživanje i smeh, ali i tuga, žalost i očaj. Imao je dobru žvaku i stila taj Grčki doktor odeven u beli čaršav. A možda je jednostavno imao dobar uzo koji su mu donosili...

Ležim u tihoj sobi  Bez sata i televizora  I prisećam se kako je otpočelo  Primirje sa životom. Čudno je kako vreme  ume samo da prolazi  i ništa više.  Nikada nisam pamtio datume, ništa sem rođendana  nije moglo da se zadrži u glavi. Četvrti u mesecu ne može da ispari.  Jedno jutro u kojem se nisam probudio mamuran,  jer nisam ni zaspao.  Jutro u kojem sam dobio poruku "može".  I verujem da nisam hodao.  Bilo je pola 5 i pošten svet je spavao  dok su se čuli pijani glasovi vraćanja iz grada.  Ja sam osetio sigurnost  U napuštenim ulicama  Bio sam vodič Pomalo lud da odaberem  Omiljeno mesto  Gde se vidi čitavi grad.  Sunce se budilo  Dozvolio sam svetlosti da deluje  I pruži najlepšu panoramu.  Rušio sam zidove u glavi  smeh se jedino dešavao.  Dozvolio sam sebi da se osetim dobro.  Dozvolio sam njoj da utiče.  Dozvolio sam ljudima da spavaju.  Dozvolio sam da nikada ne zaboravim jutro  Koja po običaju prespavam.  Dozvolio sam noći da prestane da muči  Uspeo sam da pobedim.  Ležim u tihoj sobi  Bez sata i televizora  I prisećam se kako je otpočelo  Primirje sa životom Autor: Stefan Kirilov Fotografija: weheartit.com ...

Bilo je to nekog čudnog dana Kada se sat vratio u prošlost Tada nisam znala Koji po redu rođendan slavim Niti da li je svanulo Iznad crkve Svetog Marka I nisam znala Koliko boli kada se sat pomeri Ne možeš ništa da promeniš A boli! Ćušnem ja tako Prošlost pod jastuk Neka spava Meni je samo da dišem To...

Šta ja radim ovde uopšte…  Iz nedelje u nedelju slušam tužne životne priče od kojih treba da se osećam bolje…  Žao mi je svih ovih ljudi, žao mi je i ovog momka, ali nemam snage da ovo slušam dalje…Ni moje probleme niko ne sluša...

  Dragi dnevniče, S poštovanjem ti se obraćam, jer tražim na zajam neke odgovore! U poslednje vreme ne umem da čitam. Koliko to dana imam u životu? Hej, čuješ li me, koliko to stvarno dana imam u životu, dragi dnevniče? Pokvario se sat na Trgu. Napolju trče neka deca dok...

  Корачала је улицом сама, погнуте главе. Око ње текла је хладна јесења ноћ. Природа је умирала око ње, као што је и умирао један део ње. Лешеви природе имали су неку своју посебну лепоту. Сунце ће поново оживети природу, а ко ће њу загрејати и...

Нашли смо се на истом месту, у различито време. Последњи пут смо се видели кад смо били клинци. Прошло је тачно десет година. Мислио сам да га никада више нећу видети, да ће цео наш однос остати у сфери успомена. Чуда се ипак дешавају. Готово...