Naša su jutra Iglice svetlosti kroz roletne Čulo mirisa U mehuru kafe Moje zenice Poput sagorelih svitaca Po njenim grudima Razmazane Pod jorganom Išvrljane hartije Kopni hladnoća I dok se klackamo Nad ponorom sna Dodir preteže Dodir propituje Ženski lukavo -Pesniče, gde ćemo -Idemo svuda   Autor: Predrag Milovanović Fotografija: weheartit.com ...

Kasaba je mirna, maglovita kotlina Na vetrometini kuknjave kasablja Kasablje je (pogađaš) osoblje kasabe Jer svaki pobrojani postoji Samo dok služi svome kasabinu Kasabin je uvek jedan A kasablje liči ko mućak mućku Ako laješ preventivno I ujedaš onoliko koliko laješ Odgovoran si prema sebi i kasabi I bez pitanja tvoj odgovor je uvek tačan Drži...

Ipak Jesmo li tvrđava Ram našeg pogleda Beskrajna je voda Talasi u nebu Nijansiranje Meseca Ka ljubičastoj Disanje morem Ostrvo smo Pusto kao dan Bez plača Budućnost u padu Ono Sad Koje treperi Vibraciju svemira Glad uobročena Samoodrživa I jesmo Tvrđava smo Ka kojoj hrle Hiljade gladnih Revolucionara Dok u turskom sedu Na trpezarijskom stolu Delimo mrvice poljupca Pred počinak Vidiš, zato su Preteška ova Izgnanstva u slobodu (Dokoni pesnici I ljubav propituju) A valja mi oslepeti Suncem...

Noć je potrajala taman toliko da se više ne seti niko koja je svrha sna. U nepoželjnom jutru pred nama maglila se ona tama prizora sinoćna. Da smo se smislenije oćutali do smrti bismo šaputali pitanje otužno. Ovako nas krvnički goni po zapećcima u vasioni ni krivo, ni dužno. O zašto smo se nevini, mili u tuđu ljubav...

  Obuci je u aprilsku krošnju Izvedi je pred svetinu Pred streljačkim vodom kibicera Kockaj do kraja   Isprati je do bespuća Poput pregladnelog šakala Ugrizi se I svoju ranu oblizuj   Njoj je prirodno Da Mladenac klečeći Pere stopala učenicima Ona mašta o sinu raspetom I s Magdalinom se Po rođenju posestrila   Sluti je Da bi te volela Jer ćeš samo tako Sebe zavoleti   (A...

U noći kad se ljudi Po kućama osipaju Dvaput proveravajući Dvaput zaključavajući Ulazna vrata Dok zebnjivo polažu U krevet Kao u grob Telo puno krvi Ugrušene Luna se prelama Kroz krošnje Hrani ponoćni požar I svet je talac Njenog hira U ta nedoba jutrim Dečački poskakujući Dečački maštajući Žudnju Tamnih očiju Njena mesečina Kroz grane Njeno svetlucanje Kroz trepavice I žamor, odasvud -Vučja su to posla Autor: Predrag Milovanović Fotografija: weheartit.com ...

  Prvo sam se sklupčao Oko njenih nogu Cvileo -Zagledaj mi se u oči Pseće   Zatim sam režao Na njena bedra Plamenim jezikom Kapao krv (Samo muk)   Onda sam sa patosa Lajao -Poljupcem Patnjom Oboj me   I sad smo Klupko Autor: Predrag Milovanović Fotografija: wheartit.com ...

  Sećam se morskog daha Koji nas je, opustele Provetrio Sećam se siluete Koja se pred krvavim očima Bistri Sećam se osmeha U koji se Lunina linija Uliva Sećam se kako se pod nama Pesak brusio Dve pričalice Priljubljenih trepavica Kako se duhom Preslišavaju Sećam se kako si bolno prećutkivala Poljubac Dodir Iznova Iznova Kako si bez psovke opsovala -Pa jel od zlata ta tvoja (Sećam se tišine) Kako...

Mi smo fantazija Zagaslih ljubavnika Cigareta koja dogoreva Na beloj posteljini Prigušen plač u začeću Žar-ruka Koja se pred dodir U pepeo rasipa Mi smo san o letu Ptice u bari Plamen koji seče oko Do suza Voda koja do neba Probija tlo Potok koji pred počinak Crnica ušuška I gle, ponovo sviću Lunine noći Moj pohaban kaput Tvoja svilena pelerina Modra stopala Na vrelom asfaltu Suprotni...

Jutros su je pokopali Sveštenik je rečima Oljutio jezike Delije, ukopnici Prebaciše budake Preko ramena I odoše da je svete -Bolje u gradinu, snago Reče starac -Božiji je dan, đedo Odvrati mladost Sveće smo kupili U supermarketu Posvuda se čulo -Nemam sitno -Nije važno -Kusur? -Ma jok U pratnji sam joj šaputao -Sakrij se, beži Misliće da sam lud I prekide nas iz daljine Vrisak sina njenoga -Kako...