Tebi je bilo glupo reći, da te volim. Jer ti je svaka izjava ljubavi, na patetiku mirisala. Suviše racionalno si se ophodio, prema tako, iracionalnoj činjenici. Ti baš voliš činjenice, one praktične, dokazane teoreme. Jasno ti je, kako mehanizam funkcioniše. I šta ga pokreće. Ti si majstror za konstruisanje, novih uverenja. Onih, po tvojoj meri. Ljude oko sebe, makronomski pretvaraš u mikro makete, kojima vladaš. Tebi je...

napisala sam sebi poruku velikim slovima „TREBATI JE BEZLIČNI GLAGOLSKI OBLIK“ zalepila je na ogledalo i gledam je svakog jutra kada ustanem moram da podsećam sebe na to jer ti meni trebaš i u toku noći kada me noćne more probude trebaš mi da me ušuškaš kao malo dete i uspavaš ili razbudi trebaš mi da me zasmejavaš...

  Jutros sam davala krv I možda sam nekom prenela tebe, Možda sam osudila druge Da nikad u ljubav ne poveruju I prenela te, Poput bolesti, Ako se već i sam nisi Svojim odsustvom proširio. Jutros sam naštinu Mislila na tebe. I možda sam te nekom noćas, Pijana, Za sebe zadržala, Ako se već i sam nisi, Negde na kiši, Nečijim...

  Teško Sklapam rječi Kojim cu ti reći Da nisam kao drugi Ne drži Me mjesto Ja i dalje tražim To možda za neke Izmišljeno svjetlo Lagano Se krećem po mraku Po ulicma Po starim Pločnicima Lutam Prašnjavim cestama I skrivenim mjestima Zato me ne pitaj Zašto Ne mogu da stanem Zašto kraj tebe da ostanem Jurim svjetlo Tražim ga U dubokoj noći I nešto mi govori Da ću do njega doći Autor:...

Nikada nisam voleo kravate niti sam razumeo ljude koji ih nose da li zbog toga što im prija nešto što uporno steže vrat poput omče ili zato što im je nošenje kravate nametnuo sistem. Kravate su mi uglavnom služile kao modni detalj i kao jalovi pokušaj stapanja sa okolinom i primenjivanja fraze ''Odelo čini čoveka'' kojom nas bombarduju od samog rođenja. Nisam zavoleo kravate čak...

  Obuci je u aprilsku krošnju Izvedi je pred svetinu Pred streljačkim vodom kibicera Kockaj do kraja   Isprati je do bespuća Poput pregladnelog šakala Ugrizi se I svoju ranu oblizuj   Njoj je prirodno Da Mladenac klečeći Pere stopala učenicima Ona mašta o sinu raspetom I s Magdalinom se Po rođenju posestrila   Sluti je Da bi te volela Jer ćeš samo tako Sebe zavoleti   (A...

Preživljavam te. A sebe, još preživela nisam. Ne znam gde, kako, sa kime, da rastem. A da ti prerasla, dorastem. Preživljavam i onaj saksofon, Louis Daniel Armstronga, negde oko ponoći. Uvek tiho, i uvek sredom. Do vikenda izguram za tobom, od vikenda bez tebe. Tik do srede. Tu se prelomim, na suštinu, na sebe. I svaka je ista. I sunčana i kišna. Nedostajanja su mi u...

  Ti koja suzama svojim ispisala si Stranice slikovnica I bojom ispunila moje snove, Znaj da moja krv voli Tvoje vrele pustinjske vene. Ni ja nisam vernik, Al često ponesem Mariju na čelu U uljanom tragu I na grudima bledolike portrete. I nekad i moja kosa (kao tvoja što je), Raspe se gusta u bolu i Miriše na...

na jednom predmetu sam učila kako taj i taj narod lovaca u proleće ubija jelena i puni utrobu kamenjem potom ga baca u jezero kao sreću jer su oni verovali da ovako mogu da umilostive bogove pitam se koliko si jelena ti ubio do sada u sebi na proleće ili pak u jesen vezao emocije tu u dnu stomaka pa...

Kako to muškarac plače? Ispod tuša, u ritmu vode? Da ne oseti suze, na koži. Ili na jastuku? Tiho, u sebi, i za sebe. Najintimnije. Ili možda naglas, nesuzdržano, u nekoj kafani? Sa nekoliko litara alkohola, u glavi i venama. I grčem, u grlu i grudima. Glasnije od tonova, koji mu razlamaju misli. Možda plače, na nekoj utakmici, dok urla sa tribina na sudiju. Koji nepravedno sudi, kao...