Kiša uspešno mršti lica I sahranjuje osmehe. Dobro došli Ovo je jesen Lišće pada u sigurnu smrt I gubi bitku pod mokrim nogama. Grad je tmuran U bilo koje godišnje doba. Još jedan kišni dan Dokazuje koliko je malo toga ostalo U ljudima Oni su poraženi i izmučeni Kao beskućnik preko puta Pogrbljen nosi dve kese kostiju Za sebe...

Nakon tuširanja izneo sam peškir napravio dva topla sendviča i seo na terasu sa koje vidim centar svog naselja trenutno u zimzelenoj, žutoj i narandžastoj boji u koju se skoro presvukao. Kad sam pojeo sendviče zapalio sam cigaretu čuo šuškanje lišća dole, kod velike lipe ispod koje se muvao neki tip. Nosio je krem rolku, crnu trenerku i...

Surovi su ti vikendi Dok obavljaš nužne poslove I dodiruješ kožu ispucalu od vetra Iščekujući nervozno novu radnu sedmicu. Ne gleda ti se „Dosije Iks“ To je samo serija iz devedesetih Koje su za tvoju zemlju bile pogubne A ni sadašnjost nije mnogo bolja. Nema naznaka čudesnih bića Samo ponekog Čoveka među ljudima. U jednoj...

Ne traži me U jesen kad lišće vene Naći me nećeš Kao što ni ja Ne mogu da nađem Riječi Koje bi opisale Šta se to Događa unutar mene. U jesen Se zanesem Odlutam Ponese me I odnese. Lebdim negdje Između „sve bih“ I„ipak ništa ne bih“ Dokoličarim do besvijesti Dišem jer moram. Ne traži me U jesen kad ptice se sele Ne zovi me Jer čuti...

Mladi anonimni autor, u senci inicijala M.N., već nekoliko godina objavljuje svoje stihove na društvenim mrežama i u vidu pisama, koje ostavlja na različitim lokacijama. Piše o ljubavi, prolaznosti, životu i sreći i svakodnevno izmamljuje osmehe hiljadama ljudi. Imali smo tu čast da malo popričamo s njim i...

Jesen je, a ja se trudim da barem budem sretna. Hiljadama kilometara sam od Sarajeva i želim da te ne miješam sa svim čarima koje donosi ovo godišnje doba. Ne uspijevam, priznajem. Iz mnogo razloga. A ne želim ih ni navoditi. Jer, i zaslužio si...

U kući tišina, napolju kiša. Nije prestala od juče. U otkucajima kapljuca s oluka u moje uši. Udara po tavanicama mojih sećanja. Udara čak do sanduka u kojima krijem dan poput ovog. A evo, vetar mi opet kuca u prozorska okna i, gmižući, provlači se ispod...

On  je nju upitao nešto o simbolima. Trebalo mu je da se seti, a nikako nije mogao. -Šta ti misliš, stvarno bi mi značilo tvoje mišljenje?  Trebaju  mi  simboli, metafore… neka pokretačka snaga, energija… Šta se to kreće, a ne hoda, ne puzi, a menja se...