Praznik je, dan neradan, tjeram se da se izvučem ispod deke i da malo prošetam. Navlačim jaknu i patike, silazim stepenicama, srećem nepoznata lica i klimnem glavom u znak pozdrava. Godinama živim u toj zgradi, ali komšiluk, skoro pa mi je potpuno nepoznat. Poznajem samo...

Nisam pošla još u školu, naučila da čitam i pišem. Čujem šapat za sobom: „Brzo će u biblioteku". Pođem, učlanim se. Pitaju kolika je članarina. Izlazim iz knjižare, nosim nove knjige. Opet došaptavanje: „Nije valjda za gotovinu!“ Odrastem. Odem u veliki grad. Studiram turizam. „Šta li će...

  Zovem lift, pritiskajući dugme dvadeset puta u sekundi, kao da on odbija da primi komandu. Prestajem, čuvši u glavi glas moga tate koji se mršti govoreći: "Neće brže stići ako se ti okomiš na to dugme. Dovoljno je jednom da pritisneš". Neka, tata, nemoj sad....