Ne nosi crno, ne nosi belo i ne ronzaj na svadbama – to bi trebalo da okačim velikim slovima na neki duševni ofinger za ubuduće. Bila sam na svadbi u subotu. Bilo je emotivno, veselo i pijano. Na svadbama se ne plače, je l’ tako?...

Tebi bih mogla biti žena U kućnoj haljini Bez ambicija Svakoj tvojoj želji pokorna I mirišljava poput prepečenog hljeba Ispucalih usana I na tvoje hladne poglede Otpornog tijela Ona koja se zbog tebe Odrekla svih svojih snova Bez riječi tebi posluženog ručka U mraku suspregnutih uzdaha Mogla bih ti biti žena Ona koju ne voliš I koja je toga...

Dragi, ti si žigolo. Komad mesa među zubima. Zgužvana postelja nekog usputnog motela. Iznajmljeni sako i bijela košulja. Ime bez predznaka i prisvojnog pridjeva koje na prijemu govorim ljudima kada te predstavljam. Ti si glumac sa par naučenih trikova ako neko nas upita gdje i kada...

Ovo bi kao trebalo biti moderno doba. Jednakost. Napredak. Jesam li samo ja u pitanju pa samo ja čujem reči poput "očajna", "sama" na svakom koraku? Je li to samo ja izigravam terapeuta ženama, drugaricama, poznanicama, sebi? Ne kažem da mi to smeta. Želim da...

U suštini uspešno odlažem obaveze do poslednjeg časa, jer u kriznim trenucima najbolje funkcionišem (drugi deo rečenice ću verovatno iskoristiti za svoj CV :-) ).  Negde sam pročitala da je odlična stvar kada ste sami sebi šef, jer je taj isti šef stalno sa vama....