S njim uvek putujem, daleko. Zadirem u očne duplje i zatičem Mesec u divljini. Onda maštam o našoj kući u Karlovcima. Onom ulazu, na kom je drveni stočić i na njemu lavanda. Milihbrot i dve staklene šoljice za čaj. Imamo psa. Potkrovlje i biblioteku. Suncokret...

Zadenuli smo za srce uzdahe od kojih ti osmeh postaje miliji nedodirljiv i beo. U šapate smo sakrili bele rade iz parka i onih livada kojih još jedino ima u našim dubinama. Jer naše daleko nije tamo gde svi oni koji nas poznaju misle, naše daleko je tu odmah iza ćoška naših trepavica. Tu iza ugla naših ramena i stopala. Odmah tu sa one strane jastuka od mojih grudi gde spavaš ti, i sa one...

-I tek tako si došla? Zbog njega? Je l’ se pitaš što on nije pošao zbog tebe? -Jeste zbog njega, ali zaboravljaš i da je zbog samoće. Počela sam da se gubim, dala sam sebi rok godinu dana, izdržala godinu i po i nije mi bilo...

Ti negde tamo Hvataš okrajke oblaka; Ruke su ti plave Možda modre od letenja:   I kad najbliže ti priđem Uvek bude surovo daleko. Pustila sam te da večnost budeš u nama prolaznima; I nikad se nigde nisu toliko nakupile Nego u očima - Suze me naguše i zavrat pritegnu, Pogled mi sam pođe na gore: Jer...

Čitao mi je Čehovljeve priče na jeziku svojih predaka. Jeziku koji nisam razumela, ali koji sam volela da slušam kada silazi sa njegovih usana. Taj jezik pun topline i neke daleke sete, tako nežan , melodičan, poetski mek. Glas mu je bio topao, umirujući, poput...