Jednog dana Deliće nas samo milimetar pomešan sa juče i sada. Dobro jutro, tugo teški su ovi dani u kojima snivam svoj beskraj zvani milimetar. Na koži tragovi vrelih uzdaha i ožiljci vremena, ispisana slova velikih reči. Dobro jutro, bolna rano, želiš li isto što i ja? Beskraj ukrašen letom leptira i tragovima vremena. Ne udaljavaj se...

Ne pokazuj, molim te, zenico moga oka, svoje dubine. Uništiće, crne ptice, one rugalice, tvoje najlepše leptire. Ne pokazujte, trepavice moje, gde se krije sreća. U kom uglu se sastaju, sićušne kapi koje liče na perle. Ne dozvoli suzo, da te prevare, oni što liče na...

ne mogu da čujem gde stojiš. ne osećam ti ritam pluća. a stopala, je l' su prazna? oljuštile mi se korice, stranice mirišu na prošlogodišnju jesen. sipaće mi novu među trepavice. slivaće se u oči , boje. izgubiću i njih. kroz utrobu, ruke su pustile korenje i polomile mi kičmu. nepomična. čekam novu jesen. Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: pinterest.com...

Menjam te u sebi  jer u očima ti vidim vašar dugu Na dlanovima boje večnosti Na noktima se oslikava treperivi  strah Tvojim malaksalim telom plešu svoj poslednji Ples oproštajne brige. Potraži me u vrtlogu nade, iskopaj me iz oproštajnih korova Sačuvaj me od straha, znaš ti odlično da se ja plašim...

Jer to možeš. A zar baš to nije najveći blagoslov? (Da,zvuči kao izlizana fraza, ali, samo razmisli). Jer je prošao i ovaj težak dan. I sada mozeš odmarati. Razmotriti sve ponovo. Ili, najbolje ,zaboraviti. Jer je svanuo novi dan. I,ko zna šta te u njemu čeka. Nadao...

Znaš li da pesak među mojim prstima Ne otiče tako hrabro u punoću mraka?   Jednom ćeš mi se zagledati u dlanove I primetiti na njima milion bolnih otisaka zvezda.   Nisam znala da ih čuvam onako kao ti. Zarivala sam ih u kožu zajedno sa sopstvenim noktima. One su okrvavljene, bez daha...

Da li si voleo led u mojim rukama? Ja jesam. Bio je lak i topao, Mirisao je na mentu i plavu kosu. Smejao se sa mnom.   Da li si voleo so na vrhovima mojih prstiju? Ja jesam. Rumenela se na jagodicama, Bila je slatka i ljubila se sa njima. Vrištala je sa mnom.   Da li...

Dozvoli nebu da procuri kroz krov od peska i vode. Šareno nebo, Nebo boje majčinog mleka, Nebo boje njenog osmeha.   Dozvoli mu da mi i ono jednom priđe I obgrli moju minijaturnu figuru Pipcima od izlizane večnosti.   Ako me to nebo ikad ponese sa sobom I nikada me više ne vrati, Ne krivi ga. Zagrli...

Nad mojim svetom lete orlovi. Kako su divni. I ja želim da letim i da, tako veličanstveno, poput njih, širim ogromna krila nad nekom malom plavom glavom koja će mi se diviti. Ne znam odakle dolaze. Mama kaže da dolaze sa zapada. Ja ne znam gde...