24 feb Svršava li noćas neko u ovom gradu?

Fatima svršava na z. Njenom orgazmu smo nadjenule takvo ime jer je rekla da kada svršava ima osjećaj kao da joj roj pčela izlazi iz tijela i oslobođa je svakojakog zujanja. Nina svršava na r rijetko i loše–uvijek cinično dodaje. To isto sumnjamo i za Ankicu, ali ona svoj orgazam uporno naziva prosječnim. Sonjica se uvijek samo kikoće. O njenom orgazmu ne znamo ništa, kao i ona sama vjerovatno. Prisjećam se slova abecede orgazama prijateljica i smijem se, onako baš od srca. Molim Vas – drmusa me Žena do mene. Kod ginekologa ste,smirite se. Gledam je i umjestoistraumatiziranog lica zamišljam slovo njenog orgazma. Još jači smijeh. Žena koja drhti, Neposlušna žena, Kriva sam žena, Žena koja se ubija, Zaboravljena žena, Žena u singularu – sve me te Žene oko menesada čudno gledaju, a ja se pitam da li je ijedna od njih došla ginekologu jer ne svršava redovno.Prije nego to upitah ovu do mene ugledah Ženu s debelim naočalama koja me iznenada podsjeti na mamu. I još iznenadnije izmami moje vječno pitanje: Kakvi li su orgazmi moje majke? Na koje slovo ona svršava?Da li je moja kćerka počela da uči abecedu svoga orgazma?Gledam sve te Žene oko sebe u holu ginekološke ambulante i pitam se koje li je njihovo slovo? Moje tijelo počinje da zuji. Obećajem samoj sebi – poslije frizera otići po onog malog da iz mog tijela – moje domovine istjera sve i jednu pčelu.

Fatimu rijetko kad viđamo bez marame. Ali ima skoro najljepšu kosu od nas svih.Nina ide jedino kod Bucke na feniranje. Blizu joj je kancelarije u kojoj je ona direktorica, a muškarac sekretarica. Svi su joj se smijali na toj ideji, ali je onakategorički ponavljala dafeminizam nije u knjigama već u životu.Ankicu šiša sestra, ona ista koja trenutno radi kao obezbjeđenje. U frizorskom salonu oko mene Žena vlasnica stana, Žena vlasnica auta koje vozi, Žena pilotkinja. Jedna od Žena panično se ispovijeda frizerki-terapeutkinji. Zamislite, moja kćerka ne želi da ide kod frizera. Tvrdi da nije samo kosa. Odbija da učestvuje u modnoj torturi žene, zamislite. – poluočajnički će Žena.Hajte, molim vas kakva tortura – ohrabrujufrizerka. Ne želi vještačke trepavice, nokte, ekstenzije. To sve mogu da razumijem. Ali… – zastaje, pa onda tegobno izgovara:Ona ne želi ni muža. Ionda s jednim poluvriskom frizerki na uho:Što je najgoreželi dijete, ali nei muža. Umjesto što bi se smijala lavini preplašenosti i zabrinutosti ove žene zamišljam njen orgazam i pitam se:Svršava li iko u ovom gradu?

Nakon što sam prozujala po gradu – kako mama i kćerka nazivaju moje viđanje s, uglavnom, mlađim muškarcima s vrata me dočekuje kćerkino pomalo bahatoS kim si se to danas jebala? Dok odgovaram da napredujemo i da me sada pita stvari otvoreno, mama me gleda ispod svojih debelih naočala. Razmišljam o orgazmu svoje majke cijeli život, ali je to nikako ne pitam. Svoju kćerku učim da me pita sve otvoreno, a ja da još otvorenije odgovaram da nisam ostala s njenim ocem do kraja života zbog straha da li ću naći boljeg,daje nisam rodila onda kada se trebalo rađati već kada sam bila spremna.Svoju kćerku učim da bude bučna u svim pitanjima, a ja sam pred svojom majkom tako nijema. Dok samopotvrđujem kako se stvarno ne osjećam neugodno što sam žena,gledam u svoju mamu i kćerku te autoritatativno sjedam za kuhinjski sto s pitanjem:Svršava li neko osim mene u ovom stanu?

 Autor: Anes Osmić

Fotografije: pinterst.com