Sve što mi treba

Noć je bila pikantna, neobično ukusna.
Sedeli smo sami
Na rubu beskonačnosti,
U halapljivo prisnoj daljini
Gledajući nebo rasuto
Po himničnim porazima
naših kompresovanih sapatnika.
Mrak je igrao sporednu ulogu
u svim budućim životima,
a njene priče su bile neočekivano pitke,
uz poneku reč strmu
poput zavodljive flaše starog likera.
Žućkasti vihor se poigravao
s našim suludim lutanjima,
i natrulim pitanjima,
A ja sam čekao tajfun, ili makar košavu
da me podseti na večeri koje nemam,
na snove kojih se moram rešiti,
na glad…
i opet sam ostao sam,
sam i sladunjavo poražen
ne toliko svojim neznanjem,
koliko otkrićem
da ona možda nije
Sve što sam suludo želeo
al’ je baš sve što mi treba
i što tražim
U pogrešnim rukama.

Autor: Ljubomir Janković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar