Sve je ok

Pitaš me da li sam dobro?

Danas sam pomislila na tebe. Zapravo, kontam da sam više od jedanput pomislila na tebe, al tad sam onako, baš skroz pomislila – sve mi je bilo jasno u glavi.

Zapravo, na ulici sam naišla na limenku popijene i dopola zgnječene KokaKole, na kojoj je pisalo “Simpatija”. Ta neka simpatija je verovatno bila nešto ljuta na Simpatiju, pa je imala potrebu da, ne baci u kantu, ne zgnječi skroz, ne zafrljači u neki žbun, nego tako, na sred puta ostavi dopola zgnječenu limenku. Da svi vidimo da Simpatija nije fer. Tu ide deo gde meni u glavi sve biva jasno, gde stižem do tebe, gde u sebi izgovaram:

“Neke simpatije su bolje od drugih.”

Gde nastavljam dalje.

Ulazim u prevoz. I, dok zauzimam poslednje slobodno mesto, pišem priču o limenci. Kažeš mi kako nisi dobro. Kako se zato ne javljaš. Kažem da nisam ja od onih cura, kojima se moraš prvi javiti. Ali, imala sam nedoumicu! Jedna strana mozga govorila je da treba da pustim poruku, a druga, pak, odluči da to nije okej, „moguće da će pomisliti da smaram, jer garant postoji razlog da se ne javi” fazon. I tako se ja ne javim. A možda je trebalo.

sve-je-ok-hristina-petrovic-blacksheep.rs

Kažeš mi kako ne voliš da pričaš, kad nisi dobro. Kažem ti da te razumem, do nedavno sam verovala da nimalo nije ok da ne budem ok. Znaš, kad si stalno nasmejan i razdragan, ljudi se naviknu, pomisle da je to tvoje prirodno i jedino stanje, zaborave da si samo čovek. Da, pozitivan, ali čovek. Da, puniš ih energijom, govoriš glasno, smeješ se zarazno, grliš nekontrolisano i bespoštedno. Jer, neko je tužan, neko ima problem, nekome je umrla bakina strina, nekome je bolestan ker, neko je prosto ustao na levu nogu. Razumeš. Jer si čovek, i tebi se dešavaju iste stvari.

Ali, gde?

U sobi. U svojoj sobi, svom krevetu, svom omiljenom ćošku, u zagrljaju omiljenog plišanog medveda. Sama. Jer niko nije dužan da sluša. Da gleda. Da trpi.

 Ti si jaka. Nisi pekmez. Ti si srećna. I izaći ćeš na ulicu, kad zaista to i budeš. Da ne skontaju da nisi takva. Da ih prevariš. Da sebe prevariš, zapravo!

A to nije ok. Ok je da nisi ok. Nije ok da sebe varaš. Nije ok da si u svojoj sobi, u svom krevetu, svom omiljenom ćošku, u zagrljaju plišanog medveda. Nije ok, jer nisi sama. Nije ok, jer je nekome stalo. Nije ok, jer ljude guraš i lažeš i plašiš se da budeš slaba van svoja četiri zida. Ti si, zapravo, jedna kukavica! Tvoj ego je navikao da mu se dive. Na pozitivnoj energiji i osmehu. Njemu ne godi položaj očajnice. On se koprca, buni, on ne dozvoljava da ga ti, tako slaba i uplakana, pokoriš.

A ti si odlučila:

Da mu izađeš na crtu.

Da pobediš.

I pobediš.

Ne odmah, ne lagano, ali pobediš.

I zato ti kažem:

Ok je da nisi ok. Dokle god imaš kome to da kažeš. Sve je ok.

A ja?

Dobro sam. Sem što mi nedostaješ, dobro sam.

Autorka: Hristina Petrović

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.