Sve ću joj reći

Reći ću joj
Da sam je tražio u oblacima
Snenim jutrima
Davao njeno ime.
Pokrivao od novembarskih kiša.
S njenom senkom
Govorio sam o zvezdama.

Njenim mirisom ispunjavao
Svaku prostoriju.
Svaki zid, svaki prazan hodnik
Odjekivao je rečima:
„Mili, tvoja sam,
Kao što niko nikad
Ničiji biti neće“.

Pa se pojavi
Kao jutarnja plima
I kao voda
Podari život
I kao voda
Izvije se kroz moje dlanove
I ne može se prstima zadržati.

Biću pametan
I malo nežan
I samo ću je
Katkad pogledati
Da ne pomisli
Da mi je mnogo stalo.
Iako zna da jeste

Autor: Marko Trifković

Fotografija: Ryan Moreno @Unsplash

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.