23 maj Stapanje

Stapaju nam se boje

Tvoja crvena

Ovlaš dodiruje moju plavu

Moja žuta se već prepliće

Sa tvojom zelenom

Moja bijela čeka da joj

Tvoja crna stane na crtu

Znam da i ti uživaš u ovoj fuziji

Konfuziji

Igri tijela koja se

Miluju bez dodira

Tvoj pogled se prosipa

Po mom licu

I ljubi stare ožiljke

Koji polako nestaju

Pod tvojim poljupcima

U koje uranjam kao u okean

Koji me uvlači u svoje dubine

Razlivaš se po meni

Ulaziš u svaku poru moje duše

A ja te upijam svim svojim čulima

Jedno smo

Zavodiš me

Pričama o budućim svjetovima

Koje ćemo obići

Kad podignem glas na svoj strah

I ugrizem ga do bola

Koji će me osloboditi

Zavodiš me svojim očima

Iz kojih izlazi vatra

Čije iskrice zadirkuju

Led u mojim očima

A on se otapa i pretvara u suze

Koje piješ sa mojih obraza

Kao dobro vino

Zavodiš me poezijom

Čitaš mi pjesme ruskih pjesnika

Čiji me stihovi podsjećaju na

Slike ogoljelog drveća

zarobljenog u močvari

I tugu

A ja želim dašak Indije

Tople stihove koji mi se lijepe za nepca

I imaju ukus izazova od kojeg

Ovog puta pobjeći neću

Želim francusko nebo

I popločane bulevare

Kojima ću hodati s tobom

Ruku pod ruku

Zamišljajući da smo

iz nekog drugog vremena

I želim malo engleske magle

Oko starog dvorca

U čijem ću vrtu pozirati

U nekoj demode haljini

S kišobranom u ruci

Raspuštene kose

Sa crnim tragom ispod očiju

Od razlivene maskare

(Ne, nije od suza, od kiše je)

A onda želim da nam se

Okupane suncem

Zagrle duše

Negdje ispod kubanskog neba

Gdje je tiho i mirno

Pa da tu tišinu obojimo

Ovim bojama

Koje su se prolile po nama

Koje su nas spojile

I uzdigle naše duše do poezije

Protkane Bahovom arijom.

Autorka: Valentina Šuković

Fotografija: weheartit.com