Postoji onaj mit

postoji onaj mit
da su ljudi najiskreniji
negde posle ponoći
da su misli oko 3 ujutru one prave
da se tada otkriva duša
ali nekako mi se ne čini tačnim ovaj mit
jer sam doživeo da mi ona otkriva svoje tajne
svoja mračna razmišljanja
uz jutarnju kafu
telefonskim razgovorima negde oko
pet posle podne
kada se pije čaj
ona je pričala o svojim demonima
i željama
i snovima
i svemu što voli, želi
o meni
smešno je jer ljudi misle
da su za sve potrebne reči
ali varaju se
ona je meni najlepše govorila
osmesima
dodirima
pogledima
ćutanjem
ne znam da li je samo sa mnom
bila takva
ili sa svakim
to me je ponekad bolelo
mislio sam da samo meni pripada
sve njeno
i smejanje
i ćutanje
i misli
i telo
jer
odlazeći
uvek se vraćala meni
možda jer sam video sve njeno
i telo i dušu i misli i osećanja
i demone i anđele
i nisu me uplašili
ostao sam
uživao u pogledu

Autorka: Tamara Petković

Fotografija: pixabay.com

tamara.petkovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.