Pismo  Leli

Znaš, nešto sam razmišljala ovih dana…
Razmišljala sam o godinama.
Šta su godine? Šta ako su samo fraze?
Bez ikakve slike stvarne.
Godine su samo sećanja. A, neki ljudi kažu da se ne živi od toga. Slažem se.
Ne živim ih tako, već ih motam u neprobojno staklo. Tamo ih čuvam i često motam film u nazad kad smo bile bezbrižne ispod onog maminog dugačkog mantila.

Razmišljala sam o tebi i meni.
Zapitala sam se ko si mi ti?
Ko je sestra?

Nisam baš stručna da sačinim neke definicije, ali pokušaću da objasnim ove frekvencije.
Ovako…

Neko ko je stariji od tebe, pa ga za ceo život oponašaš.

Neko ko je bio tvoj strah, jer si uzela nešto njeno, pa to isto završilo polomljeno.

Neko ko te je u isto vreme branio od klinaca iz kraja, jer si tripovala da si do jaja.

Neko ko je znao da te drži za ruku dok se šetaš ulicom, i uštine za istu, kada komšija Raša se pojavi, pa u isti glas izmigoljite ‘Dobar dan’.

Neko ko je bio tvoj instruktor za vožnju bajsa, dovoljno dobar da ti guza bude modra.

Neko ko te ušuška u krevet kada napolju grmi.

Neko ko te uvali u njegova sranja.

Neko sa kime imaš one ozbiljne tajne.

Neko ko je uvek osoba no1.

Neko ko ima istu kosu kao ti.

Neko za koga lažeš, moliš, voliš, činiš sve da smeh nikad ne prestane.

Evo vidiš, ni sada nisam uspela  da ove veze i konekcije  objasnim, jer ove reci nisu dovoljno dobre. Osim one jedne jedine – sestra.
Reč koja je nastala od pola tebe i pola druge osobe,  izvedena od jedinstvene reči – majka.
Žene koje nikada ne zaboravljaju na žene, kao sto cveće nikada ne zaboravlja proleće.

Ljubav, sreća je sto puta veća kada je sa nekim stvoriš i deliš, onako nesebično za život celi. I kada osetiš  ruke koje te grle kada se sve ruši. Oči koje te umire jednim pogledom. Usne koje te ljube slatko, kao slatko od belih trešanja.
Dom koji miriše na prve jorgovane. Četri zida spokoja.
Tvoja sreća.
Tvoje dete.
Tvoj muž.
Tvoja porodica.

Pre godinu dana  dobila si tu  još jednu veliku titulu.
Znam da si ponosna na nju i da ti lepo stoji.
Samo, eto malo sam ljubomorna, ono mlađa sam, imam prava na to. Ljubomorna sam jer nisam tu da je sa mnom deliš.
Jer sve smo delile, jer smo sestre.

Zato,
Grli je i mazi je, kao što je tebe majka grlila i mazila.
Brani je, kao što je tebe majka branila.
Ljubi je, kao što je tebe majka ljubila.
Voli je, baš isto kao što  je tebe majka volela.
Razumi je, kao što je tebe majka razumela.
Budi joj majka kakvu ti imaš.
Budi joj uvek tu!

Budi iskra, Iskri tvojoj!

Autorka: Dragana Milošević

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.