18 mar Pesnica
Poezija se piše
kada je novčanik prazan
A petak je rezervisan za zabavu
Bilo bi bolje
Da sam sada napolju
Upijao bih detalje
prljavih ulica i praznih pogleda
Pomešanih sa usputnim, dosadnim pričama
Samo prolazim sa slušalicama
ne obazirući se
na bilo kog živog stvora.
Poezija se piše
Kada zagusti
Snovi se guše u hladnoj sobi
Okrećem se po krevetu
Pokušavajući da pronađem položaj
I bezbedno nestanem u jutro.
Poezija se piše
Kada svi bezbrižno spavaju
A demoni izlaze
na intelektualnu debatu
Prepiremo se do jutra
Ostajem uporan
Do prvih zrakova svetlosti
Naučio sam kako da pobedim.
Poezija se piše
kada te sastavlja sa svih strana
kada tražiš razlog da nastaviš dalje
Onda pogledaš gomilu papira
Snove i krv
Istinu i očajanje
Gnušanje i mržnju
Sopstvenu dušu
Upakovanu u pesme
I smeješ se dobro poznatom bolu
Smeješ se, jer nastavljaš
Dišeš i vrebaš nove nevolje.
Poezija se piše
Dokle god osećaš
Da u tebi postoji nešto živo
Trunke otkucaja
Koje možeš da podeliš
Kidajući se na komade.
Izlažeš se svetu
Bez štita i zaklona.
Poezija se piše
Samo kada život
prestaje da bude podnošljiv.
Autor: Stefan Kirilov
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.