OPROŠTAJNA

 
Pucaj opet. Na sedam metara od tebe stoje dva metra mene.
Ciljaj jabuku. Promaši me. Gledaj me kako se u crva pretvaram.
Gorki plodovi bivšeg vremena puštaju sokove među naše sene
A ja prokleto volim da se okrećem u krug i samovoljno obaram.

 

Misliš da lažem kada govorim brzo i sečem te istinom na pola
Dok boli sve sablasno jako kad gubim te opet nesebično lako
I kao kliker kotrljam se od prsta tvoga do drugog kraja stola
Znajući da ovaj oblak više ne diše i da poslednju je kišu plak’o.

 

Pucaj opet. Na sedam metara od tebe stoje dva minuta mene.
Kada poslednji iscuri, seti se našeg prvog dana i drugog trena
U kojem teku obećane reke i nad njima staro nebo žmuri.
Ne reci mi ništa. Pucaj opet. Jednom se živi, stoput duša vene

 

Samo požuri.

 

 

Autor: Nemanja Dragaš

Fotografije: pinterst.com

Nema komentara

Ostavi komentar