20 okt ODA ZALJUBLJENOSTI

Sve je u redu kada progledam,

osim što budem bijesna

jer opet nisam ustala na vrijeme.

Ali sretnem se s tobom, uskoro,

s dubinom tvojih očiju

kakvu ni Neruda ne bi mogao opisati

da si žensko.

I ta majica koju uporno furaš

upravo provocira

jer mi se čini da ti je netko ukrao nijansu plave iz pogleda

i obukao je na tebe.

Pa me prene, tu i tamo,

kakav glas izgovarajući moje ime

koje ni ne prepoznam na prvu,

s uskličnikom na dočetku,

da me podsjeti da zujim opet.

Nisam se srela s tobom.

Pronađem te i u Paruničinoj rijeci, znaš:

Tvoj je nemir naglost voda

koje raspasuju travu. Ja ih slušam

kako huče u tijesnom koritu

probijajuć se kroz duboki kanjon

snagom od koje sustaje moja blagost.

I pozlije mi od misli,

od mjesta na trbuhu koje si uporno pogledavam

jer su tvoji prsti prolazili njime.

Pozlije mi od zaljubljenosti jer je

tako patetična,

katkad,

a najviše kad se smijem mislima

jer smo ti zaboravili skinuti majicu.

Autorka: Maja Jakovljević

Fotografija: favim.com