30 mar NOTE SA MOG LICA

I

Pod šumom lišće od jeseni trulo

iz sobe moje pogled se prosuo

nema ni jedne mudrosti ni maksime,

samo ime

samo jedno ime.

U talasima stigle su vijesti,

ljubi li je neko sada treći,

moje nade propale su time,

samo ime

samo jedno ime.

II

Ana! Tragao sam za idealnom ženom koja bi mi ustupila vrijeme.

                  I narječje sam mjenjao Ana!

Te tvoje ruke koje drže makaze po vazdan, vrijede više od svih

                                 i d e a l a !!!

Ana, ti ne znaš zašto sam poludio, ne nisam slabić…. pa dobro

                                 eto jesam.

Kada odem iz ovoga grada jedina si osoba na svijetu kojoj bih se javio,

                       da smijem i da imam tvoj broj

Ana, ne mogu ti opisati ovaj nespokoj,

                                       Ana!

Boli me taj tvoj ožiljak na čelu.

III

Treći put sam poželio da ti kažem ljubav svojim licem,

idući na posao, baš onda kada sam te sreo,

dok si se vozila u autu sa ocem.

Treći put sam zadrhtao i nepomično se obreo,

pred tvojim idealnim bjegom.

Osjećam se kao onaj dosadni Gedzbi,

tridesetogodišnji budalaš nadobudne ideje,

bez tebe, bez dlana tvog koji pljeskao ne bi,

ni na jednu  priču iz drevne Grčke i Romeje.

Tebi je vrijedno samo tvoje sunce koje me ne grije,

Za moje oči si zamračila nebo, otjerala ptice.

Blijed…

treći put sam poželio da ti kažem ljubav svojim licem.

IV

Duvao je vjetar sa strašnoga vrha,

u hladnom vazduhu moga tijela slana,

Želio bih da ga nazovem po strašnom i strašnijem,

Pada mi na pamet samo hladna Ana.

I visine su moje strašive nedostige,

tamo gdje meditacijom moli se Dalaj Lama,

Budućnost kad zove moje muze ime,

javi se samo hladna Ana.

 V

Ana, danas sam te vidio, bila je nedjelja.

Pred tobom su širili mišiće neki dripci.

Shvatio sam da se igraju sa pjeskom u pustinji,

Htio sam ih tući, ah ti moji živci.

Ana, danas sam te volio, kao što golub voli,

Nisam se osvrnuo na putanju tvog bicikla.

Možda sam previše pijan i pomalo ludim

Ana, sigurno nisi na budalu navikla.

Ana, danas sam ubio boga od psovanja.

Sve mi je gore, kako su poskupile cigarete.

Niz rijeku se vučem umoran od hodanja.

Da uštedim kutiju, ah, ti propali svijete.

Ana, nigdje nikog nema, svi su otpisani.

U gradu se samo polusvijet razmnožava.

Znaš li da sam razmišljao da  . . . 

Autor: Mladen Popović

Fotografije: favim.com