Mi, između redova

Opet smo ušli u drugi sat. Uvek bude tako.

Pričamo. A nikad se ne ispričamo. Jer znamo da je priča samo prelazna faza. Znamo i da je naša priča samo faza. Prelazna ili prolazna. To ne znamo.

Ja, kao po običaju brbljam. I trudim se da ne zastanem. Jer ne znam šta onda. Jer se plašim tišine koja nas je gladna. Koja bi progutala i ono malo skupljene hrabrosti.

Ne znaš ni ti. Jer i tebi treba vremena. Jer me ne možeš još na vratima uzeti i pripiti uz zid. Nikad i nisi.

Sedimo jedno naspram drugog. Izmedju nas bar metar ima. Metar lutajućih pogleda. I nešto manje od tri godine. Svega i ničega. Nije ni čudo što nam je teško da dođemo jedno do drugog.

Zapravo i ne znam zašto sam ti se javila. Ni šta ja to od tebe želim.

Još manje znam zašto se ti javljaš. I šta ti to od mene želiš.

Razlog se javi sam, kad zagazimo duboko u noć. Tamo negde u tvom krevetu. Na kome sam ja sedela. I ti napokon seo pored mene.

Kao dečak i devojčica. Kad se gledaju u oči.

Dok prilazim tvojim usnama. Bojažljivo i tiho.

I svaki dodir je mekan. I svako čulo budno.

Povremeno nas prekinem smeškom.

mi-izmedju-redova-blacksheep.rs

Pitaš me šta. Kažem da je svašta-nešto. I pitaš da li mi nešto smeta. Kažem da ne. I kažeš da je to dobro.

Nastavljamo. I sve je dobro.

Opet nas prekidam i stavljam glavu na tvoje grudi. Maziš me po kosi. I brišeš sve razloge. To mi je dovoljno.

I opet nastavljamo. I postaje sve bolje…

Noć i uzani krevet učinili su nas bližim. Kao nekad. Ležim tik uz tebe, sa nogom preko tvoje. Zagrljaj. Poljubac u kosi. Ruka u ruci. Oči širom otvorene. Skoro do jutra…

Zaboravila sam kako je zabavno prati zube kažiprstom. U tuđem kupatilu. I kako je široka majica udobna za spavanje. Ili nespavanje. Za protezanje. I prvu  kafu. Onu tvoju. Za još mog brbljanja. I metar između.

Setila sam se kako izgledam kada čupava, bez šminke, na visokim potpeticama izlazim iz stana. Sa poljupcem u obraz. Onaj pravi bi značio previše.

I pored toga kuckam poruku. Jer imam nešto da ti kažem.

I popodne šaljem drugu. Jer moram još nešto da kažem.

I sada pišem ovo. Jer između redova uvek nađem nas.

Autorka: Đurđica Goševac

Fotografija:

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.