24 feb Mi, između redova
Opet smo ušli u drugi sat. Uvek bude tako.
Pričamo. A nikad se ne ispričamo. Jer znamo da je priča samo prelazna faza. Znamo i da je naša priča samo faza. Prelazna ili prolazna. To ne znamo.
Ja, kao po običaju brbljam. I trudim se da ne zastanem. Jer ne znam šta onda. Jer se plašim tišine koja nas je gladna. Koja bi progutala i ono malo skupljene hrabrosti.
Ne znaš ni ti. Jer i tebi treba vremena. Jer me ne možeš još na vratima uzeti i pripiti uz zid. Nikad i nisi.
Sedimo jedno naspram drugog. Izmedju nas bar metar ima. Metar lutajućih pogleda. I nešto manje od tri godine. Svega i ničega. Nije ni čudo što nam je teško da dođemo jedno do drugog.
Zapravo i ne znam zašto sam ti se javila. Ni šta ja to od tebe želim.
Još manje znam zašto se ti javljaš. I šta ti to od mene želiš.
Razlog se javi sam, kad zagazimo duboko u noć. Tamo negde u tvom krevetu. Na kome sam ja sedela. I ti napokon seo pored mene.
Kao dečak i devojčica. Kad se gledaju u oči.
Dok prilazim tvojim usnama. Bojažljivo i tiho.
I svaki dodir je mekan. I svako čulo budno.
Povremeno nas prekinem smeškom.
Pitaš me šta. Kažem da je svašta-nešto. I pitaš da li mi nešto smeta. Kažem da ne. I kažeš da je to dobro.
Nastavljamo. I sve je dobro.
Opet nas prekidam i stavljam glavu na tvoje grudi. Maziš me po kosi. I brišeš sve razloge. To mi je dovoljno.
I opet nastavljamo. I postaje sve bolje…
Noć i uzani krevet učinili su nas bližim. Kao nekad. Ležim tik uz tebe, sa nogom preko tvoje. Zagrljaj. Poljubac u kosi. Ruka u ruci. Oči širom otvorene. Skoro do jutra…
Zaboravila sam kako je zabavno prati zube kažiprstom. U tuđem kupatilu. I kako je široka majica udobna za spavanje. Ili nespavanje. Za protezanje. I prvu kafu. Onu tvoju. Za još mog brbljanja. I metar između.
Setila sam se kako izgledam kada čupava, bez šminke, na visokim potpeticama izlazim iz stana. Sa poljupcem u obraz. Onaj pravi bi značio previše.
I pored toga kuckam poruku. Jer imam nešto da ti kažem.
I popodne šaljem drugu. Jer moram još nešto da kažem.
I sada pišem ovo. Jer između redova uvek nađem nas.
Autorka: Đurđica Goševac
Fotografija:
Sorry, the comment form is closed at this time.