MAGIJA

Skidam ti zvezde sa neba,

ili se to samo pijan kačim na luster?

Ne sudi o meni po broju praznih flaša na stolu,

ne pitam ni ja tebe,

za godine i kilograme.

Stolice su podignute naopako

osim ovih na kojima sedimo.

Noći su preduge

sa premalo uspomena,

jedino čega se sećam

je da tvoje gaćice

padaju lako kao golovi u holandskoj drugoj ligi.

A možda nijedna čaša nema dno?

Znaš,

postoji mnogo pića koje niko ne pije

mnogo grana na koje ptice ne sleću

mnogo laži koje jedno drugom nismo rekli

a malo istine koju mrzimo.

Ono mesto gde smo se upoznali,

zamisli,

sada je prodavnica pogrebne opreme.

To mora da je neki znak.

Kažeš da nisam ona osoba u koju si se zaljubila,

nisi ni ti više draga onako vesela

Ili samo nisi,

dovoljno pijana.

Moj Džek Denijels mudro ćuti,

gleda,

kako se Džoni Šetač

neprijano oseća

sa dve kocke leda u tvojoj čaši.

Razvodenila si piće,

isto kao i našu ljubav.

Trgujemo dušom.

Delili smo srca na deo za ljubav,

i deo za nešto drugo.

Tada smo i izgubili.

Ovo će nas sutra boleti,

kao nikada pre.

Zato nalivam nam po novo piće.

Nastavljamo da pijemo.

Neka magija,

potraje makar još malo…

Autor: Vojislav Vukomanović

Fotografija: favim.com

magija-blacksheep-rs

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.