Mačka na usijanom limenom krovu

Leto je, mačka je na usijanom limenom krovu. Ćuti i posmatra. Ljude i svet oko sebe.

Prošlo je godinu dana kako smo se upoznali.
Sećaš se?
Bila si tužna i govorila kako ne veruješ u ljubav, tada sam ti rekao da devojka poput tebe ne može biti nevoljena.
Danas si tu, srećna i radosna, sve oko tebe cveta.
Gotovo da nisi ni nalik onoj ženi od pre godinu dana, ljubav te promenila.
Kad te vidim i gledam kako uživaš u sreći, mislim se kolika je snaga ljubavi, da menja ljude na bolje, na srećnije, do neprepoznatljivosti?
Jedino što te spaja sa starom tobom jeste taj osmeh anđela, duša mekša od pamuka i ta, ta lepota, lepša od svih životnih krasota. Nema više onoga, a šta ako, kako će biti, šta će biti…
Srećna si i smeješ se, neka si.

Lepe žene ne smeju biti tužne, tako kažu neki mudraci.

Ti nosiš u sebi tu nostalgiju starih vremena, zavodljivist budućnosti, i magiju sadašnjosti. Uživaš, dok sve kraj tebe živi. Ti si žena kameleon.

A znaš da si i dalje usud, nama, zalutalim piscima koji se tražimo i dalje u uvojcima tvoje kose ili negde među tvojim prstima.
I dalje maštam o tebi, kao onda, kao zauvek, kao Petrarka o Lauri ili Laza o Lenki… i osećam se – ispunjeno. Moje izvorište inspiracije napaja se srećom. Zbog toga mi dođe da vrisnem na glas. SVETE, SLUŠAJ ME DOBRO! Ima nade!
Pobediće lepota, pobediće dobrota, umetnost i ljubav.
Jedna je Marina tamo negde, sakrivena u raskoši života srećna, onako kako zaslužuje.

Pa čak i ta mačka na usijanom limenom krovu, nema veze što je napolju plus 300, nemo te posmatra i uživa, misleći se: Kako je lepa kad je srećna!

Najlepšoj tebi, za još dva života želim sve najlepše. Maki, srećan rođendan!

Marini Ćosić.

Autor: Nemanja Tonić

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.