13 okt Korespondencija o najvećoj misteriji u režiji Edgara Alana Poa

1. oktobar

Bronks, Njujork

Ne postoji bolji način da ti objasnim šta sam osjetio nego da ti kažem da djeluje kao da je tvoje neznano srce ušlo u moja njedra – da tamo boravi zauvijek – dok je moje bilo, mislim, prevedeno u tvoje.

Od tog časa sam te volio. Da, sada znam da je tad – to veče slatkih snova – prva zora čovječije ljubavi osvanula  na ledenu noć mog duha. Od tada nisam vidio niti čuo tvoje ime bez drhtaja – dijelom od slasti, dijelom od strepnje…

Godinama tvoje ime nikada ne mimoilazi moje usne, dok se moja duša, sa bunovnom žeđu, utapa u sve izgovoreno o tebi u mom prisustvu.

Puki šapat o tebi bi probudio u meni jezivo šesto čulo, nejasno sačinjeno od straha, ushićene  sreće i divljeg, nepojmljivog osjećaja koji ne podsjeća ni na šta toliko približno kao na svijest o krivici.

Puko pominjanje imena Edgara Alana Poa priziva atmosferu obavijenu velom tajne, slutnje i magije. Svijet pionira detektivske priče je u književnosti zabilježen kao tamni sukob stvarnog i nestvarnog, iskazan kroz naizgled jednostavnu i kratku formu, ali zapravo iznimno kompleksnu i psihološki intrigantnu.

Riječi koje je ostavio iza sebe su Edgarovu biografiju obojile tamom mladih koje se dižu iz mrtvih, jezom mrtvačke hladnoće i ludilom bunovnog duha. Percepciju Poa kao ludaka izgubljenog u opojnoj ćudi alkohola i misterioznoj prirodi žene te bića koje je izgubilo moralni kompas, književni svijet djelimično „duguje“ i Edgarovom mrkom životnom neprijatelju, čovjeku koji je, želeći da mrtvog Poa pošalje u pakao, stvorio prvi biografski zapis o kultnoj figuri svjetske književnosti.

Grizvald nije ni slutio da će upravo njegov prikaz života i djela svestranog tvorca slova inicirati kreaciju poizma, ne samo kao životne, no i svojevrsne literarne forme. Mitovi i legende su pokrili srž Edgarovog bića, a tajnovitost njegovog postojanja je učinila da tajnovitost njegovog opusa zauzme posebno mjesto u istoriji književnosti.

Iz savremenog ugla posmatranja, apsurdno djeluje svesti jednog nimalo običnog Poa na sasvim obično jedinstvo opijenosti alkoholom i očaranosti ženama te potopiti njegov opus u opijatima koje je uživao.

Jer jedan sasvim neobičan Edgar za literarnu zajednicu predstavlja mnogo više.

Kao pjesnik i pisac kratkih priča, kao kritičar i teoretičar, kao tvorac literarno stvarnih i životno nestvarnih remek-djela, Edgar je otplovio u anale kriptologije, naučne fantastike i detektivskog žanra te do danas ostao nerazjašnjena, ali nezaobilazna pojava u priči o velelepnoj prošlosti književnosti.

Dekonstruisati cijelinu Poovog bića i slova je zasigurno grandiozan zadatak. Ipak,  demistikovati gore citirano ljubavno pismo nastalo potezima njegove ruke je zadaća koju bi i laici mogli da savladaju.

Pronađene u „Ljubavnim pismima velikih ljudi“, ove riječi otkrivaju istinu o najvećoj misteriji koju naš svijet poznaje. Jer, iako je mnogo toga nejasno i neodređeno u vezi sa Edgarom, sigurno je da bolest srca i njemu bila nedokučiva tajna.

Biografski zapisi o Pou će nam reći da je cijelim svojim duhom i tijelom volio Virdžiniju, braćnu partnerku i ženu čija smrt ga je dovela na ivicu gubitka razuma. Biografski zapisi će nam, takođe, objelodaniti da je Edgarovo srce lutalo i pronalazilo svoje utočište u dušama savremenih mu književnica. I, među ostalim, u tim crticama će se pojaviti ime Sare Helen Vitman, pjesnikinje koja je, sudeći po ovom pismu, inspirisala Poa da barem pokuša objasniti prvu zore čovječije ljubavi. A, saznaćemo i da su Edgar i Sara nakratko bili vjereni te da se ona, dugo poslije njegove smrti, grčevito držala za ljubav i sjećanje koje joj je ostavio. Istorija književnosti čuva i podatak da je njeno ostvarenje „Edgar Po i njegovi kritičari“ odigralo ključnu ulogu u čišćenju Grizvaldove prljavištine sa Edgarovog lica.

Ovi podaci nam ipak neće otkriti pravu istinu o jedinoj pravoj misteriji ove naučne fantastike koju nazivamo životom.

Jer čak ni jedan Edgar, u bunovom žaru strasti i strepnje, opijen osjećajem krivice, nije uspio da shvati i opiše ovu emociju nad emocijama, ovu univerzalnu bol i zebnju, ovu riječ koju svi znamo, a malo ko zaista poznaje – riječ „ljubav“.

Poovu poeziju će čovjek jednog dana da shvati, ali čovječija ljubav će još dugo da ostane najveća tajna čudnovatog nam čovječijeg svijeta.

Autorka: Jelena Bjelaković

Fotografija: tumblr.com