Kondukteri

Deprimirujuće je gledati ljude
Kako još dugo blenu u svoje karte
Nakon što ih kondukter vrati
kao da ne žele da idu bilo gde
Nije im žao para
Kojih svakako nikad nema
To se primećuje.
Pogled govori ono što reči ne mogu
I pitam se da li ih neko čeka kad stignu tamo
Ili ostaju dovoljno prazni kao i sad
Kao i uvek.
Baš sam i danas jedan od njih.
Na svakoj sledećoj stanici
Ulaze nasmejani
Sve dok se ne pojavi kondukter
Onda kao da shvate šta su pogrešno uradili
U svakom delu svog života
I dugo samo ćute
Tužni i pokošeni.
Kondukteri su poput konobara
samo rade svoj posao
I ne pitaju puno
Konobari su mi draži
oni toče pivo
I znaju da sve sluti na nesrećni završetak.
A kondukteri pružaju lažnu nadu
Svojim osmehom
I prijatnim usputnim razgovorom
da na trenutak pomisliš
Kako će svet biti popravljiv čim zakoračiš iz voza
To samo oni mogu da pomisle, jer nikad i ne napuštaju voz
I stalno su prepušteni mašti i usklađenom životu.
Zato više volim konobare
Bar te gledaju nadrkano
I sipaju nova pića
Bez da te pitaju da li imaš da platiš
I kad nastupi fajront
Zajedno izlazite na puste ulice
Dok sve već uveliko spava.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: weheartit.com

kondukteri-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.