KASIDA MAJČINSKE LJUBAVI

Tebi jedina, pred čijim hodom

drhte gore,

klikću trave tvojim nogama

pogažene.

Tebi, čije korake zemlja zove

– božjim darom.

Skromnu pohvalu pišem, dok na lice mi

izbija vrelina.

Od straha da neće izaći prave reči

na balkon moje duše,

da neće biti tebe vrednih, ni čistijih

od ruku tvojih..

Ipak, usudjujem se! I već vidim da od ovih reči

boluju muze.

I od njih svetije

nadje se nešto.

Čemu se sa većim ushićenjem piše, nešto

i od njih lepše.

O, mogu li prići pod tvoje krošnje, da uberem

još jedan plod,

sladji i od „vojske prekipelih višanja“

eto!

Da osladim onaj u meni, što ti piše, deo

večno zreo.

Iz očiju tvojih kotrlja se

grumenje vrelo,

i sigurno, nežno pada

u moje ruke.

Iz tvojih reči prskaju bistre

kapi vode,

da napoje, okrepe i spuste se

na žedne mi usne.

Želela bih da pokisnem i ljuskove tvoje ljubavi

samo da osetim.

Želela sam da napišem ti jednu pesmu.

I evo tu je. Pisana sitim srcem.

Al’ ni u njoj, ni u još mnogo njih,

Dovoljno reči ne nadjoh da opišem

Tvoju, majčinsku ljubav.

I drhte gore

pogažene

božjim darom.

Izbija vrelina

na balkon moje duše,

od ruku tvojih…

 

Boluju muze.

Nadje se nešto

i od njih lepše.

Još jedan plod

eto

večno zreo.

 

I grumenje vrelo

u moje ruke.

I kapi vode

na žedne mi usne.

Samo da osetim

tvoju,  m a j č i n s k u ljubav.

majka_blacksheep.rs 

Autorka: Željana Andrić

Fotografije:  makeupandbeauty.com, favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar