20 dec KASIDA MAJČINSKE LJUBAVI
Tebi jedina, pred čijim hodom
drhte gore,
klikću trave tvojim nogama
pogažene.
Tebi, čije korake zemlja zove
– božjim darom.
Skromnu pohvalu pišem, dok na lice mi
izbija vrelina.
Od straha da neće izaći prave reči
na balkon moje duše,
da neće biti tebe vrednih, ni čistijih
od ruku tvojih..
Ipak, usudjujem se! I već vidim da od ovih reči
boluju muze.
I od njih svetije
nadje se nešto.
Čemu se sa većim ushićenjem piše, nešto
i od njih lepše.
O, mogu li prići pod tvoje krošnje, da uberem
još jedan plod,
sladji i od „vojske prekipelih višanja“
eto!
Da osladim onaj u meni, što ti piše, deo
večno zreo.
Iz očiju tvojih kotrlja se
grumenje vrelo,
i sigurno, nežno pada
u moje ruke.
Iz tvojih reči prskaju bistre
kapi vode,
da napoje, okrepe i spuste se
na žedne mi usne.
Želela bih da pokisnem i ljuskove tvoje ljubavi
samo da osetim.
Želela sam da napišem ti jednu pesmu.
I evo tu je. Pisana sitim srcem.
Al’ ni u njoj, ni u još mnogo njih,
Dovoljno reči ne nadjoh da opišem
Tvoju, majčinsku ljubav.
I drhte gore
pogažene
božjim darom.
Izbija vrelina
na balkon moje duše,
od ruku tvojih…
Boluju muze.
Nadje se nešto
i od njih lepše.
Još jedan plod
eto
večno zreo.
I grumenje vrelo
u moje ruke.
I kapi vode
na žedne mi usne.
Samo da osetim
tvoju, m a j č i n s k u ljubav.
Autorka: Željana Andrić
Fotografije: makeupandbeauty.com, favim.com
Nema komentara