25 okt Kamenovanje
Prilika u kapuljači i ritama siromaha, držeći dete ispred sebe, stajala je u dnu uzvišenja. Posmatrali su me s mržnjom.Moram da pozovem pomoći da stignem do kuće i svoje dece. Ne sećam se svoga greha, ne znam ime svog spasioca, koje bi trebalo da vičem.Počeli su da pristižu i ostali, svitalo je, vetar je pojačavao strašan prizor ovih prilika. Prvi kamen je bačen. Trgnuo me je iz opsene. Potrčala sam sa strahom u kostima. Kamenje je nemilosrdno letelo, nisu birali veličinu, nisu se obazirali na moje majčinstvo ni ljubav, ni na prazninu koju samo smrt, bol i jauk majke čini. Zar ste vi svi bez greha? – vikala sam bespomoćno, trčeći ka kući. Uspela sam da dođem samo do visokog spomenika i bez razmišljanja se popela tražeći utočište. Strah me je obuzimao neviđeno, srce mi je lupalo kao pod stegom i samo je jedna misao prošla – Bože… šta sad? Kamenje je i dalje neumoljivo letelo ka meni i nalazilo utočište po svim delovima tela.Odlučila sam – skočiću! Nisam se dvoumila, savila sam kolena, raširila ruke i, sekund pre mog odupiranja o poslednji oslonac, čula sam pokliče BRAVO! Letela sam kroz vazduh, nisam se bojala. Sivilo i vrtoglavica. Rekli su mi da ako umreš u snu,umreš i u stvarnosti.
Autorka: Ljiljana Samardžić
Fotografije: mojevijesti.ba
Priča je objavljena u zborniku „Hilandar“ u izdanju „Alme“. Zbornik obuhvata tri pobedničke priče, kao i druga najlepša ostvarenja sa „Alminog“ 12. konkursa, 2013. godine.
jovana5354
Objavljeno 12:16h, 25 oktobraWOW….sva sam se najezila…. Jednostavno savrseno!
Anonimni
Objavljeno 00:30h, 28 oktobraHvala draga, što si priču stavila na Fb stranicu našeg Književnog kluba 21.
Ljiljana
Objavljeno 11:26h, 18 novembraHvala 🙂