Juriš na zmajeve

Obožavam svadbe, vašare i pijace. Na svadbama uvek cmizdrim. Kolutam očima dok matičarka ostrašćeno recituje Duška Radovića. Nikad ne hvatam bidermajer. Običaj u kom uglađene dame postaju razjareni čopor hijena me ne inspiriše. Kao ni filozofija moje kume: „Ne smeš da čekaš da padne, moraš da ga ‘vataš dok je još gore!“ No, svadbe su mi dirljive i lepe.

Vašari su manje komplikovani od svadbi – važno je da šećernu vunu i bozu konzumiraš posle „Balerine“ i vrteške. Ako nađeš nekog „divnog kretena“ koji je u stanju da puca kao lud da bi ti osvojio kineskog medu – provod je zagarantovan.

Pijace i njihove boje, ukusi i mirisi su najdivnija stvar koja vam se može dogoditi rano ujutru. Pijace leče. Nude ti sve te autentične junake, čije priče nikad ne stanu u jedan ceger.

Ove nedelje, dok sam šetala kera na keju, umalo da iz ove magične trojke izbacim svadbe.

Pakao je mesto koje vam se često događa pred očima – jedna od gošći u kratkoj i dekoltiranoj, što bi moja baba rekla „šerpa plavoj“ haljini se držala za šipku od splava i povraćala pravo u Dunav. Uz pesmu „prijo kako ćemo, prijatelju lako ćemo“ stariji deo ekipe je igrao stiskavac. Mladoženja je nasrtao na mladu, dok su se, pretpostavljam, prijatelji drali: „Just do it, brate!“

Zadivljujuć hičkokijanski scenario, upakovan u par minuta.

Nastavila sam da hodam ka hotelu Jugoslavija. Pogledala sam u kera i tonom unezverene majke izgovorila: „Radoje, sine, kad rešiš da se ženiš, mama ti dovodi DJ-a!“

Tu negde kod parkinga, naletela sam na njega. Na simpatiju iz školskih dana.

– Hani, uopšte se nisi promenila! Uparavo sam sklopio biznis sa Slovencima, vodim te na vajn!

Uglavnom sam ćutala, a on je pričao više na engleskom nego na srpskom šta je postao u međuvremenu. Sa sjajem u očima je govorio o Zapadu, o nekretninama i kompanijama. Gubila sam se između reči „multi“ i „mega“. Mirisa Dunava i jakog afteršejfa. Sve do momenta dok nije shvatio da treba nešto i ja da kažem.

zmaj

– Hani, povremeno bacim pogled na neki tvoj tekst. Simpatično mi sve to!

– Simpatično?

– Pa, da. Ono kao, načitana si, pismena si, razumeš? Imaš taj neki svoj svet… ono kao ograda… Devojčica koja neće da odraste i meni to super fazon! Imaš taj neki bunt i juriš svoje zmajeve.

– Jurim zmajeve?

– Ja to tako kontam, darling. I kapiram, da sam u pravu.

– Naravno, to je svrha mog života – da ne odrastem i da uhvatim zmaja.

– Sad se ti malo šališ. Ne mislim na pravog zmaja, nego…

– Da, da, apsolutno razumem šta želiš da kažeš.

– Nego, da batališ ti tu simpatiju. Znam da si se ono, kao nešto uvek primala na mene. Možda je sad momenat da se uklopimo?

– Da se uklopimo?

– Pa, ono kao da nam se skockaju biznis planovi.

– Čim se konsultujem sa zmajevima, javljam ti se.

Autorka: Tijana Banović

Fotografija: weheartite.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.