još jedna (možda i poslednja) post-break up žuta minuta

osetio sam da neko drugi nosi tvoj parfem – i bolelo je.

kušam gorčinu peska u ustima
uprkos tome što tražim odgovore
po kiši koja otvara ožiljke
i ne staje čitav dan
zato što u kalendaru piše da je ponedeljak.

pa zato me pilule omame,
i ja onda krvlju besomučno
pišem tvoje ime po zidovima,
alkoholom vidam rane
i pokušavam da se setim puta do doma
u kome sam zamrzeo film pretty woman
i koji je srušio cunami naših oblačnih jutara i nemirnih noći

i ni kompas mi ne pomaže oko orijentacije
niti silni zavoji i tečnosti oko krvarenja
ili dopunski časovi lepog pisanja oko mog rukopisa po zidovima
ne pomažu ni
terapije
restartovanja
serije loših odluka
građenje oaza po pustinjama
slušanje naših nota iznova i iznova

i želim da vrištim kada pomislim da se ne sećam ničeg bez tebe
ali kada ove moje rane napune tekućine i hemikalije
i tvoji delovi koji žive u meni počnu da plutaju u njima
tek tada mogu da progutam knedlu
i kažem:
osetio sam da neko drugi nosi tvoj parfem – i preživeo sam.

hah, (mož)da.

Autor: Mladen Marinković
Fotografija: Lucija Ros @Unsplash

Nema komentara

Ostavi komentar