22 dec Jadna draga

Sakrila si se u knjige, znam.

Uzalud kopam cvjetnjak oko kuće

Ne kriju te ljiljani ispred stare kapije,

Ni bijela, išarana vrata sobe,

Nisi tu.

Poklanjao sam ti gomile papira

I saznao da ne voliš Karenjinu,

„Kakva si ti to žena, pitao sam?“

Zamišljen u tvojim nemogućim odgovorima

Bez trunke milosti,

Bez zrna empatije,

Bez Anine preljube

Koju sam ti zakucao u oči

K’o cvjetne eksere, mirišljave strašću…

Nisi htjela.

Sve si pokvarila svojim idejama

Spremna da se sa uma baciš zbog njih,

A mogli smo biti nova stvarnost

Da nije tebe bilo u tebi.

O, jadna moja draga,

Po cijenu života ti ne bih priznao

Koliko te je na mojim usnama,

I u mojoj staklenoj vjeri,

Nikada..

Tvoja krv je moj spokoj,

Dok mi na jastuku govoriš stihove

Koje si za mene pisala negda,

Kad ti sricah ove slutnje,

A one pukoše u paramparčad

Zbog samo jedne prašnjave knjige.

Zamisli da sam tvoj Vronski,

Zamisli da ga na jastuku truješ

I da mu nikad ne kažeš tajnu,

Vidjećeš, imaće ukus meda

I smijaćeš se njemu u oči

Sa savješću koju nosiš na duši,

Vidjećeš,

Vidjela bi,

Bila bi moja,

Bila bi srećna, o jadna draga.

A ti si birala njegove proste,

Njegove sitne riječi i snove,

A ti si birala bijele oblake,

Poput tvojih bijelih podsuknji

Da nikad ne budeš moja Ana,

Iako istim imenom vas vole,

Da nikad ne kažem, da nikad ne vidiš

Zlo van tvojih mirisnih knjiga,

Jadna, moja, bezbrižna draga.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com