Čula sam da svijet nestaje

Čula sam da svijet polako nestaje

U Amazonu i Sibiru požari tutnje 

i iza sebe ostavljaju golo sivo pepeljasto zgarište

Tope se glečeri Patagonije

Već odavno zvijeri ubijaju nosoroge i slonove

I rak ubija koga od nas zvijeri stigne

Ne marim za to

Ni za klimatske promjene 

ni za ozonske rupe

Jer jedino što mene brine

jeste čiji je miris ostao ovog jutra 

među tvojim prstima

Koga si u pore pustio

i gdje sam ti iz njih ja nestala

Je li me taj neko novi gurnuo dublje

Pa sam se kao virus proširila krvnim sudovima

i gušim te kada bi neko drugi mogao da ti se dopadne

Ili sam ti kosti naselila

i u vrijeme nevremena

bolim te

I zbog kostobolje ne možeš ni s kim da dijeliš krevet

Čula sam da svijet nestaje

ali mene jedino brine

u tvom svijetu gdje sad mjesto mi je?

Autorka: Luna Hodžić

Fotogrfaija: demannu.tistory.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.