23 avg Čula sam da svijet nestaje
Čula sam da svijet polako nestaje
U Amazonu i Sibiru požari tutnje
i iza sebe ostavljaju golo sivo pepeljasto zgarište
Tope se glečeri Patagonije
Već odavno zvijeri ubijaju nosoroge i slonove
I rak ubija koga od nas zvijeri stigne
Ne marim za to
Ni za klimatske promjene
ni za ozonske rupe
Jer jedino što mene brine
jeste čiji je miris ostao ovog jutra
među tvojim prstima
Koga si u pore pustio
i gdje sam ti iz njih ja nestala
Je li me taj neko novi gurnuo dublje
Pa sam se kao virus proširila krvnim sudovima
i gušim te kada bi neko drugi mogao da ti se dopadne
Ili sam ti kosti naselila
i u vrijeme nevremena
bolim te
I zbog kostobolje ne možeš ni s kim da dijeliš krevet
Čula sam da svijet nestaje
ali mene jedino brine
u tvom svijetu gdje sad mjesto mi je?
Autorka: Luna Hodžić
Fotogrfaija: demannu.tistory.com
Sorry, the comment form is closed at this time.