18 maj Čudo kod Dunkirka

Prozirne zavjese

na velikim francuskim prozorima

Zadrhtale su na tren

U prostranoj sobi

Usamljen krevet

U kojem ne sanjaš mene

A ja se spustim tik iznad tebe

I magijom navučem na sebe

 Lice Trojanske Helene

Pa ti dahom ljubim trepuške

A njena kosa te golica po golim ramenima

I kao duh u čarobnu lampu

Uvlačim ti se kroz nozdrve

I ulazim u snove

U kojima nema sunca

I vidim te

Ranjeni vojnik si

Koji čeka brod u Dunkirku

Sjediš na obali

 I u rukama rezbariš balerinu od drveta

Eto koliko sam samo puna predrasuda

Jer i u tom mračnom snu

U kojem ni sunca ni nade nema

Ja sam tebi ono nešto

 Što  ćeš da staviš u onaj džep do srca

Ja sam tvoj tračak sunca

I onaj brod koji čekaš

Autorka: Luna H.

Ka Dunkirku gamižu anđeli smrti
Obučeni u Njemačke tenkove
Golubovi su mrtvi
Ko će donijeti vijesti o tvom ranjeniku?

Talasi sapiru akvarel krvi
Sa mojih čizama
Afrodita se cereka tamo gore
Među oblacima, Helena
Čuješ li kletve u njenom glasu?

Prsti mi se grče ali
Grani jabuke obuvam baletanke i
Kao vudu magijom
Kopelija na mom dlanu proriče
Sudbinu lutkara.
Nisu li to flote na pučini?

Jato brodova sa tvojim zastavama
Šunja se kroz noć a ja te krijem
U trošnom džepu kraj srca
Balerinama nije mjesto na otvorenom moru.

Molitve guše mrak u svitanju i
Budim se brodoloman.

Kokainski trag tvog parfema u nozdrvama
Iščezava u vjetar Elizejskih poljana.
Šarl de Gol se smiješi sa
Trijumfalne kapije

Dobro jutro, oluja je prošla.

Autor: Adis Ahmethodžić

Fotografija: tumblr.com