23 mar Crna ovca nedelje: Predrag Šneler

Predrag Šneler je rođen 1973 godine u Rijeci. Po struci je vojnik, koji se u slobodno vreme bavi ronjenjem, web dizajnom i pisanjem. Njegov roman „Navrati ON ponekad“ je ušao u top 30. Ovaj konkurs je organizovala izdavačka kuća Arte, a pristiglo je oko 300 romana iz regiona.

Počeo si da pišeš još u srednjoj školi, međutim, danas to činiš intenzivnije. Šta je uticalo na ritam tvog pisanja?

Svako vrijeme nosi svoje. U godinama pauze bavio sam se riješavanjem egzistencijalnih pitanja i karijerom. Na ritam objavljivanja utjecale su razne okolnosti. Ključni faktori u stvaranju su vrijeme i motivacija a upravo se oni najviše i sukobljavaju. Intenzivna životna događanja mogu usporiti ali ubrzati proces stvaranja.

Svoje tekstove si objavljivao u brojnim časopisima i web portalima (Imaginarij.com, hr, Književnost uživo, Blacksheep.rs). Šta Internet danas pruža, a šta oduzima mladom piscu?

Moram priznati da su društvene mreže uvelike utjecale na moj povratak pisanju. Mnogi pisci tvrde da su društvene mreže upropastile književnost i da je gotovo nemoguće odrediti kvalitetu teksta ali moja su razmišljanja sasvim suprotna. Društvene mreže razotkrile su utjecaj elitnih skupina koje pokušavaju usmjeriti tokove popularnosti  međutim vrijeme je pokazalo da su zapravo sami sebi učinili medvjeđu uslugu. Iako su određeni portali isprva bili zamišljeni kao rasadnik novih talenata s vremenom su postali poligon za promociju osoba koje su imale sreću ili nesreću da se nalaze u kategoriji bliskih prijatelja pokretača portala. Neki od tih portala danas imaju zavidan broj članova no izgubili su svoju svrhu i cilj. Portali bi trebali imati jasnu viziju razvoja i otvoreno reći jesu li mjesto marketinške kampanje određenih grupacija ili stvarni inkubator talenata. Činjenica je da globalno mišljenje zajednice ne laže. Možda sam “zločest” ali predivno je kad vidim da osobe za koje je organizirana kvalitetna promotivna kampanja imaju kod publike mizeran ili nikakav uspjeh. Zamislite situaciju u kojoj osoba piše knjigu o psihologiji sporta a da se nikada nije bavila sportom? Teško zamislvo jelda? A pojedinci se danas upuštaju upravo u takve poduhvate.

Roman „Navrati on ponekad“ je postigao zavidan uspeh u Hrvatskoj, a u Srbiji je istoimeni roman ušao u top 30 izdavačke kuće Arte. Kojim aktuelnim problemima se baviš u ovom delu?

Roman Navrati ON ponekad nažalost nije prošao na natječaju za potporu ministarstva kulture Republike Hrvatske ( iskreno kada sam vidio koja su sve eminentna književna imena ostala bez sredstava ova me činjenica uopće nije razočarala) i izdavačka kuća sa kojom sam potpisao predugovor izjasnila se da će ga izdati samo ako prime potporu međutim stupio sam u kontakt sa drugom izdavačkom kućom ali detalje te suradnje za sada ću zadržati u tajnosti. Veseli me kada od deset osoba koje su ga pročitale primim deset sasvim suprotnih stavova o temi romana. Jedni kažu da je roman o ratu, drugi da je protiv religije, treći da je zapravo iskreno promišljanje i potpora religiji, četvrti da je o majci a moj stav je da je to djelo o jednom žrtvovanom mladom životu koji je umro da bih ja nastavio živjeti, osim toga na početku romana je posveta. Posebno sam ponosan na činjenicu da ga iako ima elemenata ratnog romana ama baš svi neovisno iz koje zemlje dolaze podupiru a što znači da sam realnost vjerno prenio na papir. U romanu ima puno simbolike i jedan od opipljivih simbola je stari svjetionik u mom bivšem kvartu. Jedna mi je prijateljica rekla: Znaš, kad god autobusom prođem pored tog svjetionika sjetim se romana i mislim da ga više nikada neću moći gledati istim očima. Za pisca nema veće pohvale od činjenice da je stvorio posebno mjesto sa kojim se čitatelji identificiraju.

Kako si došao na ideju za ovakav naslov romana, s obzirom da je nekada teško dati ime onome o čemu pišemo?

Uvijek pišem na osnovu događaja koje sam proživio. U romanu je scena u kojoj se u grobnici susrećem sa pokojnim ocem. Nakon što me otac odvede na livadu, baš onakvu kakvu zamišljamo u svojim snovima o raju pitam ga Navrati li ON (Bog) kada među njih na što mi otac odgovara nezainteresirano. Ah On? Da, navrati On ponekad ali rijetko. Kaže da je digao ruke od ljudi i da ga sve manje zanimaju. Ta rečenica i scena koju sam sanjao intenzivnije nego ikada urezala mi se u pamćenje i siguran sam da nije daleko od istine. Sva moja djela nastaju na osnovi samo jedne rečenice. Veliki sam obožavatelj filmova Woody Allena i možete li zamisliti koja riznica su mi njegovi filmovi u kojim bi na temelju svake njegove rečenice mogao nastati roman. Svatko može smisliti savršeni naslov. Samo mora zatvoriti oči i pomisliti na scenu koja mu se urezala u pamćenje.

Šta te motiviše i nagoni da pišeš?

Isprva je to bila znatiželja. Zanimalo me kako će me prihvatiti na društvenim mrežama.  Nakon romana Navrati ON ponekad našao sam se u čudnoj situaciji. Počeo sam u mailbox primati komentare zahvale i potpore i to ne samo iz Hrvatske već i država regije. Iskreno motiviraju me komentari čitatelja od kojih su mi neki postali privrženiji nego što bih ikada i sanjao. U nekoliko navrata pomislio sam kako to i nije toliko bitno međutim moja supruga koja također prati moj rad otvorila mi je oči i ukazala na to koliko sam zapravo sretan. Možda mi aktualna situacija u kojoj se nalazi izdavaštvo ne ide na ruku ali ako nikada i ne objavim svoja djela zar je to bitno? Mnogi pisci koji su izdali svoje radove u tiskanom izdanju istog bi se trena mijenjali sa mnom i nikada neće osjetiti ono što ja osjećam a to je neizmjerna potpora i zahvalnost uz privrženost kakvu ne može kupiti nikakav novac ovog svijeta. Ilustracije za moje romane stvara Mario Matković i moram priznati da je predivno surađivati sa ilustratorom koji je kadar svaku moju scenu prenijeti na papir. Motivira me njegov vjeran prikaz događaja iz romana i veselim se svakoj idućoj ilustraciji.

Da li te aktuelna stvarnost demorališe, ili pak motiviše da se uhvatiš sa njom u koštac i da joj pružiš neki novi oblik?

Naprotiv. Stvarnost mi je vječna inspiracija. Opet ću spomenuti Woody Allena. Ili ga mrze ili vole i česti komentar koji čujem u vezi njega je: O čemu su zapravo njegovi filmovi? Uvijek se nasmijem i pomislim: Nije li upravo takav realan život? Život je poput komedije ili drame. Ovisi iz kojeg ga kuta promatrate. Ja sam vječiti pesimist sa dozom optimizma. Taman koliko treba da bih napisao svoj slijedeći tekst.

Molijer je rekao: “Pisanje je kao prostitucija… Prvo to radiš iz ljubavi, zatim zbog nekoliko bliskih prijatelja, a potom zbog novca…” Da li si saglasan sa njegovom mišlju?

Molijer je u određenim fazama svog života imao znatnih financijskih problema iako je potjecao iz ugledne bogataške obitelji i svakako je to utjecalo na njegovo poimanje umjetnosti međutim za razliku od njega ja radim u državnoj firmi i pisanje mi ne predstavlja nikakav financijski izazov. Moj budući mogući izdavač upoznat je sa mojim stavom i možda je to jedan od razloga zašto sam mu / joj drag haha.

Kakvi su tvoji dalji planovi?

Jedan roman mi stoji na stolu i nikako da ga nastavim pisati. AKO ME NAĐEŠ OVDJE je roman o najvećoj riječkoj vidovlnjakinji uz čiji sam krevet proveo sate i sate intervjuirajući je. Svaki put kad bi se rastajali na moju rečenicu Vidimo se! odgovorila bi mi: Ako me nađeš ovdje. Ona je još ovdje među nama a koliko dugo ne znam međutim kod tog romana je specifično što često ne vjerujem u njene moći iako me gotovo uvijek kao hladan tuš strese činjenica da je pogodila nešto i to ne nešto općenito već se tu radi o konkretnim imenima i događajima. Upravo taj moj skepticizam me koči da ažurnije pišem taj roman ali možda bi upravo ta borba između nas dvoje proizvela odlično štivo. U svakom slučaju poslati ću vam uskoro fragment romana pa ćemo vidjeti kako će čitatelji reagirati.

I za kraj, reci nam zašto si ti crna ovca?

U romanu Navrati On ponekad je scena u kojoj mi kao klincu pristupa prostitutka i pita me što ja tako fina bijela ovca radim s ovim crnim ovcama aludirajući pritom na moje loše društvo. Cijelog života sam bijela ovca. E pa dosta mi je toga (smijeh). Šalu na stranu. Nepristrani ste i imate tu umjetničku kvalitetu. Od dizajna preko tekstova pa i publike koja vas prati. Nije lako kod vas iskočiti u prvi plan i jedino kod vas još uvijek tražim svoje čitateljstvo. Djelomično je to iz razloga što što nisam vaš “domaći” pisac ali jedno znam. Upravo čitatelji iz vaše zemlje do sada su mi pružili najveću potporu na ostalim portalima. Dva su moguća scenarija. Ili ću steći još više poklonika ili sam samo obojao svoje bijelo runo koje će s vremenom izblijedjeti (smijeh)

Tijana Banović

Fotografije: Predrag Šneler