08 mar Čovjek čovjeku, ljubav slobodi
Čovjek sam, kao i vi. Ja vidim. Ja čujem. Ja shvatam. I ako ne pokažem, osjetim. I ako ne kažem, znam. I ako ne uradim, razmislim.
I na mom su licu ožiljci od opekotina vrelih suza. I negdje duboko, ispod netaknute kože, ožiljci su od omče koju su svom svojom snagom stezali strah i sumnja. I po grlu me još uvijek grebu riječi koje su trebale biti glasne, a ja ih silom zaustavljala i ušutkivala.
Čovjek sam, kao i vi. I ne postoji osjećaj o kojem mi možete pričati, a da ga ja ne mogu razumjeti. Mogu se pretvarati da ne razumijem, ali s tim grijehom se ne bih petljala.
Ne čitate ukor, čitate volju da vam pomognem razmaknuti zastore zablude. Zabluda je svjesno laganje vlastitog razuma, bića. Zabluda je najštetnije odsustvo istine. Zabluda je, ako ste uvjereni da je vaša nesreća snašla samo vas.
Još je nekog boljela ista bol, još je nekog uveseljavala ista radost. U toj istini počinje snaga. Snaga da prekinete, ne da podneste sve ono što život ne smije biti.
Neću da shvatite ovo kao molbu. Suviše je to radikalna tortura, da bi vas neko molio da je zaustavite. Shvatite to kao zahtjev.
Tišina se doima sigurnom i teško je osloboditi se njenog društva. Teško je ne prizivati je kad god nas uplaši buka. Znam, čini se da je ona štit od goreg zla. Ali tišina su teški okovi. Kakvo zlato! To je hrđavo, teško, prljavo gvožđe koje je od pomoći samo pri preživljavanju.
Utišajte tišinu. Spas, koji zaslužujete, vas ne može čuti od nje.
Sat, koji otkucava vrijeme ovdje, okreće svoje kazaljke poprilično brzo. Nije da je velikodušan i darežljiv, u onoj mjeri u kojoj mi tako djetinjasto želimo da bude. Svaka minuta koju ignorišemo nas vodi jedan korak bliže nepodnošljivoj riječi „kasno“.
A teško je oprostiti sebi dolazak pred „kasno“.
Niko nikad nije uspio vratiti vrijeme, niti je sebi olakšao onaj što je to očajnički želio. Zadovoljstvo se nastanilo u onima koji su ga znali iskoristiti.
Vjerujem vam, nikad niste sklopili ruke i oči, čekajući sadašnjost koja će vas zvati žrtvom. Vjerujem vam, sve je to splet pogrešnih procjena, brzih odluka, zanesenosti bajkovitim trenucima. Vjerujte i vi meni, sve što je sad, sutra će da bude jučer. Vjerujte mi.
Pričajte! Slušamo.
Autorka: Azra Kerić
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.