06 dec CENTRIFUGE NENAMJEŠTENOG PROGRAMA
Kretenski osmijeh
Nedefinirano ostavlja jaz
Iznova i iznova i iznova…
Do nedorečenih nedogleda?
Presitila se i sama neutralnost
Strpljivih pomočnika čarolije gospodina ‘Sada’
Toliko upornih nijekanja
Bez vođene smislenosti.
Bijeg od jednine. Skrivanje od množine.
Letovi na pogon “ne zna se“
Trebaju svu snagu
I ludosti i hrabrosti i vjere
U točno određenom omjeru
Koji nigdje i ničim ne odaje
Niti brojke niti jednadžbe
Ikakve računice.
Puste crnilo i odu…
Neznani junaci bez teksta
Što su preuzeli uloge
Nekoć glavnih likova
Svih zamislivih količina povjerenja.
Praznina s nagonom da se isprazni.
Neobavljena obaveza svemira
Koju nitko ne preuzima.
I južina i južina i južina…
Melankolije cijele abecede
Uzalud strijeljanih paranoja
Što su samo neopaženo
Uzele obličje još nepoželjnijih tugica.
Ni van ni unutra
Ne pripada gorko suprostavljanje
Nagonu izražavanja,
A broj nezadovoljnih sivila što pušu
Baš kako ih nitko ne prognozira,
Ide još više u prilog
Frustrirajućim duljinama samoče…
Koja lajavošću još izglanca
Najsvježije patnje do vrhunskog sjaja.
Sve mudre padnu u vodu.
U čas. U tren. U momentu.
Svejedno. Potpuno jebeno jednako nebitno…
Klik po klik
Sve su bliži nepozvani čemeri.
Dvoličnost tuge centrifugu upali
Bez adekvatno uštimanih programa.
I crnjaci u maršu…
U ritmu dobro znane melodije
Još jednom pobjedom zadovoljno mašu.
Prekratka primirja.
Nepravedno omjerena snaga oružja.
I iznova… i iznenada… i izdaja…
Sve nijanse ostaju bez boja.
Autorka: Antonia Padovan Kralj
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.