Beogradski klubovi su fantastična stvar. Ne moraš čak ni da učestvuješ,  možeš da stojiš i gledaš - momke koji pokušavaju da se nabace devojkama. Devojke koje pokušavaju da ih drugi momci vide. Konobari koji krišom toče sedmo pivo. Ljude koji stoje sa strane i pričaju....

Sa desnom rukom u gipsu i osećajem da joj ništa ne ide u životu, sedela je u frizerskom salonu sat i po vremena. Nedelju dana ranije je zakazala taj termin i sada, pa… sada je već prošlo sat i po od tog zakazanog trenutka, a...

– Ti misliš da ja volim da treniram? Najviše to mrzim na svetu, ali moram! Pogledaj ove jastučiće, ovaj celulit! – devojka za susednim stolom je vatreno govorila mlatarajući rukama i opasno se mršteći. Nije bila debela, ali sam znala da je ti mali „viškovi“ neće...

  -Bojim se – rekla je prekinuvši tišinu. Osetila je trzaj njihovih isprepletanih prstiju. Činilo se kao da je namah i sebe zbunila ovim priznanjem da i u njoj postoji strah. -Čega se bojiš? – šapnuo je.  A kao da mu se glas raspuknuo od straha ili...

Ne znam da li smo i dalje oni isti ljudi kao što smo bili ono jednom na dolaznom peronu beogradske autobuske stanice. Sećaš se? Onda kad je bila velika gužva posle prvomajskih praznika, a moj novčanik ispario iz torbe kao sapun u toploj vodi. Ja...

Nekad teže od same priče, je njen početak. Najteže je privući čitaoca da nešto pročita, ako ga prvih 5 redova ne ostave ravnodušnim, uspeo si. Ali imaj na umu, to je isto kao da pokušavaš da osvojiš Himalaje. E ova priča je takva, bez početka...

Kažeš kako nisi jutarnji tip. Ne možeš ti čim otvoriš oči da pričaš o životu, o značajnim odlukama, o planovima i željama. Ne možeš da govoriš uopšte. Naša jutra odavno ne liče na sebe. Valjda se svet oko tebe promeni kad se promeniš ti sam. (I...

Možda zastaneš, pa se sapleteš u međuvremenu od silne opreznosti. Ne znaš da budeš oprezan, samo tjeraš po svome. Onako duboko iz srca, duše i peta u potrazi sa sobom. Uvjeravaju te da baš nikad ne trebaš tražiti druge, dok prije toga ne pronađeš sebe. ...

Uletela je u stan mokre kose i sa širokim osmehom na licu. Pred sobom je držala knjigu. Autor je bio on. Čekale su je njegove drage, daleke misli koje su joj toliko nedostajale. Obrisala je peškirom mokre pramenove i obukla stari, zeleni dzemper. Volela je...