Dragi, ti si flaster. Jesi, ti si ono što se stavi na srce kada se iz njega izvuče nož. Ono što zaustavi krv koja kao nabujala rijeka teče i nosi sa sobom sva lijepa sjećanja. Ti si neko ko može narediti trombocitima da sagrade branu i zatvore sve prolaze. Onaj koji me štiti od infekcije i što mi pomaže...

Pretrčat ću godine kao Forrest Gump ako me budeš u starosti čekao na drvenom trijemu trošne kuće Pristajem da budem sijeda starica sa crvenim ružem na usnama i borama presušenim koritima rijeka na licu u čijim tokovima je ispričana po jedna priča Hoću da pogledom vratimo vrijeme i budemo ono dvoje koji su se nezrelo...

Dragi, znaš li šta smo mi? Mi smo film tužni, ljubavni. Onaj u kojem se slučajno sretnemo. I shvatimo da smo se cijeli život tražili. I volimo se sretno ne mareći za svijet. I onda se u trenu sve u noćnu moru pretvori i postanemo ponosa zatočenici. I...

Imam 36 godina. Tako stoji u svim mojim dokumentima. Imam i tijelo tridesetšestogodišnje žene. Moja duša je mlađa od mene 19 godina. I nije ovo jedna od onih priča o reinkarnaciji, duhovima koji zarobe nečije tijelo ni ništa slično tome. Nered u mom tijelu počeo je...

Jednom mi je moja frizerka rekla da se nikada neću udati. To je zaključila iz mojih objava na fb. Te da sam u nekom drugom svijetu. I jesam i divan je taj svijet, u njemu se redovno udajem i pravim najzabavnije svadbe. “Nisam mu po mjeri.” Od sada ću...

Kako ti ide zaboravljanje? Pitam da znam pa da se ugledam na tebe. Samo tebi je sigurno sporije i teže. Jer moje tijelo je kao svi zakoni prirode, ono što se nauči i pamti sve do demencije. I kada se probudiš u pola noći znaš raspored benova na mojim ramenima. Da...

Niko još zbog ljubavi umro nije Ne miješajte babe i žabe Jer Julija i Romeo su samo likovi iz Šekspirove drame I meni više niko rečenicu “Umro bih zbog tebe” podvaliti ne može Jer probala sam U spavaćici od tila sa raspuštenom kosom Legla sam u postelju od hrizantema I zatvorila oči Ništa se...

Gdje odeš, kome se vratiš kada nas ostaviš? Starim potrošenim željama, ženama koje se zovu utjeha? Jednoj od onih uz koju je sve bilo polovično? Gorkim poljupcima, gruboj koži i teškim dodirima? Lakodostupnoj, onoj koja ne zaključava vrata? Ili slučajan prazan pogled u gužvi kafea odvede te u nove pobjede, nepoznat krevet? Ubjediš sebe da tako možeš...

Možda je stvarno sebično to što od tebe tražim da me zagrliš kada počnu oluje. Da zaboraviš na sve živote koje si živio prije mene. Ili kada od tebe očekujem da u meni vidiš emocije, među njima prepoznaš tugu i izmamiš mi osmijeh. Što očekujem da čuješ sve te...

Mrak u sobi i to kada ne znam kada i kako ćeš da mi se približiš. Okretanje ploče Julie London i lijene poljupce. Veliki prostrani krevet u koji bi mogao da stane sav moj i tvoj svijet. Fleke od kupina na svilenim plahtama. Terasu i mjesečinu. Moje preplanule noge u...