Možda je potrebno još ovoliko života pa da mi se krvavih ruku pojaviš pred vratima. Da izboranog lica, i mršavih krvavih podlaktica kažeš kako si konačno slobodan. Da si smogao hrabrosti i usmrtio ponos, svog tamničara. Da si mu na spavanju uzeo ključeve i nožem...

Ništa čarobno tebi ne bi bilo u tome što dok spremam večeru slušam Arsena Ni haljina sa cvjetnim uzorkom i džepovima u kojima držim stihove o tebi napisane kao recepte o kolačima Ni to što bih naše kupatilo u proljeće u baštu preselila I napravila nam kupku među cvijećem i sadnicama jagoda i malina Kao da je važno što znam imena nekoliko...

Opet sam se za tebe udala Ovaj put bez raskoši i pompe Bez uštogljenih gostiju i tašte rodbine Nije bilo ni trospratne torte Bez vela, korzeta, čipke i krinoline Bez muzike i valcera u sred okićene sale Sa dvoje nepoznatih ljudi iz hola općine Izgovorili smo brzo Kao da nemamo vremena ono odlučno...

Dragi, ti si flaster. Jesi, ti si ono što se stavi na srce kada se iz njega izvuče nož. Ono što zaustavi krv koja kao nabujala rijeka teče i nosi sa sobom sva lijepa sjećanja. Ti si neko ko može narediti trombocitima da sagrade branu i zatvore sve prolaze. Onaj koji me štiti od infekcije i što mi pomaže...

Pretrčat ću godine kao Forrest Gump ako me budeš u starosti čekao na drvenom trijemu trošne kuće Pristajem da budem sijeda starica sa crvenim ružem na usnama i borama presušenim koritima rijeka na licu u čijim tokovima je ispričana po jedna priča Hoću da pogledom vratimo vrijeme i budemo ono dvoje koji su se nezrelo...

Dragi, znaš li šta smo mi? Mi smo film tužni, ljubavni. Onaj u kojem se slučajno sretnemo. I shvatimo da smo se cijeli život tražili. I volimo se sretno ne mareći za svijet. I onda se u trenu sve u noćnu moru pretvori i postanemo ponosa zatočenici. I...

Imam 36 godina. Tako stoji u svim mojim dokumentima. Imam i tijelo tridesetšestogodišnje žene. Moja duša je mlađa od mene 19 godina. I nije ovo jedna od onih priča o reinkarnaciji, duhovima koji zarobe nečije tijelo ni ništa slično tome. Nered u mom tijelu počeo je...

Jednom mi je moja frizerka rekla da se nikada neću udati. To je zaključila iz mojih objava na fb. Te da sam u nekom drugom svijetu. I jesam i divan je taj svijet, u njemu se redovno udajem i pravim najzabavnije svadbe. “Nisam mu po mjeri.” Od sada ću...

Kako ti ide zaboravljanje? Pitam da znam pa da se ugledam na tebe. Samo tebi je sigurno sporije i teže. Jer moje tijelo je kao svi zakoni prirode, ono što se nauči i pamti sve do demencije. I kada se probudiš u pola noći znaš raspored benova na mojim ramenima. Da...

Niko još zbog ljubavi umro nije Ne miješajte babe i žabe Jer Julija i Romeo su samo likovi iz Šekspirove drame I meni više niko rečenicu “Umro bih zbog tebe” podvaliti ne može Jer probala sam U spavaćici od tila sa raspuštenom kosom Legla sam u postelju od hrizantema I zatvorila oči Ništa se...