Voljela sam pogrešnog. A koja od nas nije! I slijepo gledala u sve što radi od mene. Sa voskom u ušima slušala kritike i savjete trezvenih ljudi. Pustila da manipuliše mojim emocijama. Da od mene napravi pokornog roba, bez prijatelja i želja. Voljela sam i nikada mu nisam bila dovoljno dobra. Bezbroj puta...
Pronašla sam mjesto Nenaseljeno Opustošeno Mjesto koje je neko u žurbi napustio Obraslom divljim cvijećem i korovom U kojem je stalo vrijeme I noć je zauvijek Osvijetljena zvjezdanim nebom Pronašla sam mjesto Samo za sebe Mjesto u kojem nestaju i prestaju brige Nema ljudi Čuju se samo ptice One mahnite skrivene ispod njegove majice Sretne što sam se naselila U...
Trošim emocije na tebe Kao razmetnuti bogati sin očevu imovinu Na mlade krčmarice i kurve Rasipam ih i guram u tvoja njedra Kao da ne mogu Da se potroše I sitniš iz džepova istresam Jer sve mislim da imam i previše i da nikada Nestati neće I da me zbog toga voliš Kao što...
Ostalo te je u džepovima na promrzlim jagodicama, u obrisu moga struka, u otisku prsta na klavikulama. U ulicama, iznajmljenim stanovima, na semaforima, u pjesmama skandinavskog benda. Ostalo te je među zubima kao sirovog mesa, da mi ne daš mira. Ostalo te je malo i previše u prohladnim jutrima, mračnim popodnevima i noćima u kojima su žive sjene...
Preživjela sam te Teže nego li se mrtvi prežive Jer smrt ti ne daje nikakve nade Sa tobom živim i par kilometara daleko od mene Preživljavanje je išlo daleko teže Preživjela sam te Jer postoje ljudi koji žive sa polovinom jetre Bez jednog plućnog krila Bez jednog bubrega Mogu i ja živjeti sa trećinom...
Ja ću u bijeloj haljini bosa sa lančićem oko noge voljeti ljeto, mirisati na morsku sol i mamiti uzdahe mornara. Napisat ću pjesmu o nekome koga ću čekati i ko će jednom zaista doći. Biću sretna jer ću u ogledalu, naga i preplanula, vidjeti kako mi...
Možda je potrebno još ovoliko života pa da mi se krvavih ruku pojaviš pred vratima. Da izboranog lica, i mršavih krvavih podlaktica kažeš kako si konačno slobodan. Da si smogao hrabrosti i usmrtio ponos, svog tamničara. Da si mu na spavanju uzeo ključeve i nožem...
Ništa čarobno tebi ne bi bilo u tome što dok spremam večeru slušam Arsena Ni haljina sa cvjetnim uzorkom i džepovima u kojima držim stihove o tebi napisane kao recepte o kolačima Ni to što bih naše kupatilo u proljeće u baštu preselila I napravila nam kupku među cvijećem i sadnicama jagoda i malina Kao da je važno što znam imena nekoliko...
Opet sam se za tebe udala Ovaj put bez raskoši i pompe Bez uštogljenih gostiju i tašte rodbine Nije bilo ni trospratne torte Bez vela, korzeta, čipke i krinoline Bez muzike i valcera u sred okićene sale Sa dvoje nepoznatih ljudi iz hola općine Izgovorili smo brzo Kao da nemamo vremena ono odlučno...
Dragi, ti si flaster. Jesi, ti si ono što se stavi na srce kada se iz njega izvuče nož. Ono što zaustavi krv koja kao nabujala rijeka teče i nosi sa sobom sva lijepa sjećanja. Ti si neko ko može narediti trombocitima da sagrade branu i zatvore sve prolaze. Onaj koji me štiti od infekcije i što mi pomaže...