18 feb Želje

U 2019. godini možda sam napisala 2019 stihova o tebi. I umorila sam se od toga. Kao što sam posljednjih dana umorna od svih tih divnih želja koje mi nude i koje drugima vraćam kao lopticu u tenis meču. Zato sam tebi i njoj poželjela rak prostate, sifilis, njoj ljubavnika i tebi ljubavnicu, suze i svađe, otkaze na poslu, trošne kosti i opadanje kose. I onda je onaj veliki bradati starac u bijelom podigao obrvu i rekao mi pogledom u ogledalu „Možeš ti to bolje! Poželi im da te sretnu u proljeće u lepršavoj haljini u zagrljaju onog što te sanja iako je između tebe i njega skoro cijela decenija!“ Šta da radim do proljeća? Treba mi veliki grad u kojem me niko ne zna i u kojem niko ne zna da iz očiju tugu čita. Treba mi noć glasna, prodorna kao muzika švicarskog benda Kadebostany. Noć u kojoj bih polomila pločnike štiklama i ne bi mi smetalo što sam u gužvi sama. Pa da uđem u prvi muški zadimljeni bar i za šankom radoznalom muškarcu u odijelu lažem da sam razvedena. Da te ostavim u bačenoj bundi na podu nepoznatog stana, da te ujutro gaze muške noge na putu do kuhinje. Treba mi hrabrost da kročim dalje i uhvatim sve te preko mreže poslane želje i izbacim ih sa terena, jer sam sigurna da je u jednoj od njih skrivena i ona koja tebe čeka.

Zato povlačim sve ono što sam vam na početku poželjela i dok se češljam na prste računam koliko je ostalo dana do proljeća.

Autorka: Luna Hodžić

Fotografija: weheartit.com